Lella Lombardi: Tigrica iz Torina je jedina žena koja je ikada uspjela osvojiti "bodove" u Formuli 1

Prije tragedije u Imoli i smrti Rolanda Ratzenbergera i trostrukog svjetskog prvaka Ayrtona Senne, Formula 1 je proživjela jedan od svojih najmračnijih dana u Barceloni, 27. aprila 1975. godine.

Na gradskoj stazi "Montjuic circuit" nekoliko vozača još prije starta izražava zabrinutost zbog loše postavljenih zaštitnih ograda. Organizacija je haotična, a sigurnosni standardi daleko od današnjih.

Tokom utrke dolazi do tragedije. Nekoliko automobila gubi kontrolu i udara u zaštitne barijere. Kada bolid njemačkog vozača Rolfa Stommelena izleti među gledaoce nakon pucanja stražnjeg krila, nastaje potpuni haos. Utrka je prerano prekinuta, sirene hitne pomoći odzvanjaju stazom, a padok je zavijen u šok i nevjericu.

Usred tog haosa, jedna Italijanka uspijeva završiti na šestom mjestu: Lella Lombardi. To je značilo samo pola boda, jer je završeno manje od 75 posto planirane distance utrke. Ipak, tih pola boda bilo je dovoljno da zauvijek promijeni historiju motosporta. Do danas, više od pola stoljeća kasnije, nijedna druga žena nije osvojila bodove u Svjetskom prvenstvu Formule 1.

Od porodične mesare do trkaćih staza

Sve je počelo 26. marta 1941. godine u malom selu Frugarolo u italijanskoj regiji Piedmont, gdje je rođena Maria Grazia Lombardi. Odrastala je u skromnoj porodici koja je vodila mesaru i posjedovala dostavni kombi. Upravo taj kombi probudio je njenu ljubav prema vožnji i brzini. Priča kaže da je često jurila uskim ulicama sela kako bi što prije dostavila robu kupcima.

Kasnije je radila i kao taksistkinja kako bi finansirala svoje prve trkaće nastupe. Nije dolazila iz bogate porodice niti je imala velike sponzore iza sebe. Sve što je postigla, izborila je sama – upornošću, talentom i ogromnom željom da uspije u svijetu kojim su tada gotovo potpuno dominirali muškarci.

Njena karijera počela je na samom dnu. Vozila je lokalne utrke, male serije formule u Italiji, zatim Formula Monza i Formula 3 prvenstva. Korak po korak, gradila je reputaciju izuzetno hrabre vozačice. Zbog agresivnog i beskompromisnog stila vožnje dobila je nadimak "Tigrica iz Torina".

To nisu bile nježne godine motosporta. Sedamdesete su bile vrijeme kada su vozači gotovo svakog vikenda rizikovali život. Sigurnost je bila minimalna, a fatalne nesreće česte. Uprkos tome, Lombardi je vozila bez straha i brzo stekla poštovanje kolega. Mnogi su u početku sumnjali da žena može biti konkurentna u ozbiljnom motosportu, ali je Lombardi odgovarala rezultatima na stazi.

Proboj do Formule 1

Godine 1974. dobila je priliku o kojoj sanja gotovo svaki vozač: nastup u Formuli 1. Vozila je za mali tim March Engineering i pokušala se kvalifikovati za Veliku nagradu Velike Britanije. Samim pojavljivanjem izazvala je ogromnu pažnju javnosti, jer žena u Formuli 1 tada je bila prava rijetkost.

Tokom svoje F1 karijere nastupila je na ukupno 12 Grand Prix vikenda, vozeći za timove poput March Engineering, Williams Racing i RAM Racinga. Automobili koje je vozila rijetko su bili konkurentni najboljima, a budžeti njenih timova bili su skromni u poređenju s gigantima tog vremena poput Ferrarija, McLarena ili Lotusa.

Ipak, Lombardi je više puta pokazala da zaslužuje mjesto među najboljima. Njena najveća kvaliteta bila je konstantnost i sposobnost da sačuva automobil u izuzetno teškim uslovima utrke. U eri kada je mnogo vozača odustajalo zbog kvarova ili nesreća, to je bila ogromna prednost.

Veći uspjesi stigli su nakon Formule 1

Iako će zauvijek ostati upamćena po svom historijskom rezultatu u Formuli 1, Lombardi je zapravo najveće sportske uspjehe ostvarila u utrkama sportskih automobila i izdržljivosti. Nakon odlaska iz Formule 1 pronašla je okruženje koje joj je mnogo više odgovaralo.

Nekoliko puta nastupila je na legendarnoj utrci 24 sata Le Mansa, jednoj od najtežih i najprestižnijih utrka na svijetu.

Posebno se pamti njena pobjeda iz 1979. godine, kada je zajedno s francuskom vozačicom Christine Dacremont osvojila utrku Evropskog prvenstva touring automobila za volanom Alfa Romea GTV6. Time je dodatno potvrdila da njen uspjeh u Formuli 1 nije bio slučajnost.

Nasljeđe koje traje i danas

Lella Lombardi umrla je od raka 3. marta 1992. godine. Imala je samo 50 godina. Ipak, njeno ime ostalo je trajno upisano u historiju motosporta.

Njeno naslijeđe danas je mnogo veće od onog pola boda iz Barcelone. Bila je simbol hrabrosti, upornosti i rušenja predrasuda u sportu koji ženama dugo nije davao mnogo prostora. Pokazala je da talenat, odlučnost i brzina nemaju spol.

I danas, kada se govori o ženama u Formuli 1, ime Lelle Lombardi uvijek je prva referenca – pionirka koja je uspjela tamo gdje niko drugi nije.