Lamborghini slavi 60. rođendan jednog od najčuvenijih automobila svih vremena

Lamborghini je u to vrijeme senzacionalan model Miura publici premijerno predstavio na Sajmu automobila u Ženevi 1966. godine, a izrazito niska i široka karoserija dvosjeda (koji je dobio ime po vlasniku jedne od najčuvenijih španskih uzgajivačnica bikova za borbu) sa sobom je donijela centralno smješten V12 motor, što je bilo rješenje koje je tada bilo rezervisano samo za trkaće automobile.

Ideja za Miuru rođena je 1964. godine u kojoj je Lamborghini predstavio svoj prvi model 350 GT. Razmišljajući o novoj "rukavici u lice" Enzu Ferrariju (čiji je arogantan stav oko primjedbe na kvačilo u Ferrariju tadašnjeg proizvođača traktora Ferruccia Lamborghinija podstakao da pravi (i) automobile "koji će biti bolji od Ferrarijevih"), u tehničkom odjelu pod vodstvom Giana Paola Dallare i Paola Stanzanija prvo su se bavili inovativnim rješenjem kompaktne i lagane cjevaste čelične šasije koja je "gola" pokazana na Sajmu automobila u Torinu 1965. godine.

Nakon toga na red je došao dizajn izuzetno niske karoserije Miure (samo 105 cm) koji je "potpisao" Marcello Gandini, tadašnji mladi i perspektivni uposlenik poznate kompanije Carrozzeria Bertone, a svima je ubrzo postalo jasno da otvori za protok zraka iza bočnih stakala i ispred zadnjih blatobrana nisu bili samo ukras, jer su služili za hlađenje motora iza naslona sjedišta.

Temeljito dorađen V12 motor, koji je inženjer Giotto Bizzarrini prethodno razvio za prvi Lamborghinijev model 350 GT, u kombinaciji s prvom verzijom Miure (P400) dobio je veću radnu zapreminu (3.929 ccm), dorađene bregaste osovine i četiri Weberova dvostruka karburatora, što je bilo dovoljno za 350 KS pri 7.000 obr/min i 355 Nm pri 5.000 obr/min. Automobil za korištenje na javnim cestama koji je 1966. godine iz mjesta do "stotke" stizao za 6,7 sekundi i razvijao više od 280 km/h bio je na nivou tadašnjih trkaćih automobila.

S narednom verzijom (P400 S) iz 1968. godine, snaga motora povećana je na 370 KS zahvaljujući modifikacijama na karburatorima, a tri godine poslije stigla je i verzija P400 SV (Super Veloce). Sa 385 KS pri 7.850 obr/min stiže širi trag zadnjih točkova, ali i odvojeno podmazivanje motora i mjenjača; rješenje koje je poboljšalo pouzdanost i upravljanje toplotom, čime se riješila slabost ranih modela. P400 SV razvijao je više od 290 km/h.

Omiljeni automobil poduzetnika, umjetnika i mnogih slavnih osoba širom svijeta između 1966. i 1973. godine proizveden je u ukupno 763 primjerka, a harizmu i besmrtnost Miure čiji je tehnički koncept postao standard u pravljenju supersportskih automobila potvrđuju i višemilionski iznosi koje su kolekcionari spremni da izdvoje na današnjim aukcijama.