Kako je prva Bond djevojka Ursula Andress unijela glamur u mali Seat 133 i promijenila njegov imidž

Seat 133 nastao je s jednim jasnim ciljem – biti što isplativiji, kako u razvoju, tako i u proizvodnji.

Upravo zbog toga konstruktori nisu izmišljali toplu vodu: podvozje i motor preuzeti su direktno od Seata 850, odnosno gotovo identičnog Fiata 850, što je rezultiralo automobilom koji pomalo podsjeća na voćni miks – razni sastojci iz različitih modela, sjedinjeni u jednu cjelinu.

Model je zamijenio prethodne Seatove uspješne serije – model 850 i legendarni model 600, kojeg je do 1974. godine proizvedeno čak oko 800.000 primjeraka, gotovo isključivo za domaće tržište. Gabaritima, to je bio model na pola puta između Fiata 126 i Fiata 127, a vizuelno veliki brat ovog manjeg, kod nas poznatog kao Peglica.

Međutim, prva naftna kriza izbila je šest mjeseci prije njegovog debija. Ljudi u Zapadnoj Evropi su također iznenada shvatili da im je potreban mali i ekonomičan automobil. U vrijeme početka proizvodnje modela 133, Seat je već imao 30.000 zaposlenih, 1.900 automobila je silazilo s traka svaki dan, a među njima je bio i dvomilioniti model od osnivanja kompanije.

Tehničke karakteristike

Seat 133 je mali dvovratni automobil s četiri sjedišta, motorom smještenim pozadi i pogonom na stražnje točkove – koncept koji je do sredine sedamdesetih već polako odlazio u historiju, ustupajući mjesto modelima s prednjim pogonom poput Fiata 127, Renaulta 5 ili Audija 50.

Dizajnom je podsjećao na Fiat 126, ali je duži za oko 40 cm, a opremljen je bio klasičnim motorom s hlađenim vodom. Kao i mnogi drugi automobili s motorima pozadi, i model 133 je imao dva prtljažnika, veći sa kapacitetom od 180 litara naprijed i manji, samo 40 litara iza zadnjih sjedišta. Za razliku od Seata 850, stražnja sjedišta se nisu mogla preklopiti.

Što se dimenzija tiče, automobil je dugačak 3.451 mm, širok 1.421 mm, s međuosovinskim razmakom od 2.027 mm, masom praznog vozila od 690 kg, nosivošću od 320 kg i rezervoarom od 30 litara.

Srce automobila je četverocilindarski motor zapremine 843 ccm, postavljen uzdužno pozadi i uparen s četverostepenim ručnim mjenjačem. Dolazio je u tri varijante: Normal sa 34 KS i bubanj kočnicama, Super sa 37 KS i povećanom kompresijom, te najsnažniji - L Special – dostupan isključivo za špansko tržište – sa 43 KS, dvostrukim karburatorima, disk kočnicama sprijeda i maksimalnom brzinom od 139 km/h.

Prednji ovjes činila su klasična ramena s poprečnim lisnatim oprugama i balans štangom, dok je odzada korišten nezavisni ovjes sa spiralnim oprugama i zadnjom balans štangom. Upravljač je bio pužnog tipa s vrlo direktnim omjerom od svega 2,8 okretaja od krajnjeg položaja do krajnjeg položaja. Vrijedi istaknuti i kompresijski omjer od samo 8:1, koji je automobilu omogućavao rad na benzinu od svega 85 oktana – što je u Španiji imalo prolaz, no u ostatku Zapadne Evrope već pomalo zastarjelo.

Prodaja i izvoz uz pomoć Bond djevojke

U početku je Seat prodavao model 133 samo u Španiji - bez većeg uspjeha. Početni period nije bio idealan – model 133 često je patio od problema s pregrijavanjem. Ipak, Seat je gledao šire, pa će ostati zapamćeno da je angažovao Ursulu Andress da mali Španac dobije i međunarodnu pažnju.

U to vrijeme bilo je uobičajeno da proizvođači automobila koriste poznate glumice i modele kako bi privukli pažnju medija, stvore emocionalnu vezu s kupcima i "podignu" status pristupačnih automobila.

Nakon uloge u filmu Dr. No, gdje je igrala Bond djevojku, Andress je postala svjetski simbol glamura i privlačnosti. Scena izlaska iz mora sa školjkama postala je jedna od najpoznatijih filmskih scena svih vremena. Seat je jednostavno želio da jeftini auto izgleda glamuroznije, poželjnije i privlačnije na međunarodnoj sceni.

Tako je izvozni udio narastao na 36,7 posto do 1976. godine, a do 1980. ukupna španska proizvodnja dostigla je 200.000 primjeraka. Na stranim tržištima gdje marka Seat nije bila dovoljno poznata, automobil se prodavao kao Fiat 133 – u Velikoj Britaniji od juna 1975. godine te u Njemačkoj od iste godine – a ukupno je izvezeno oko 127.000 jedinica.

Globalni domet, kraj proizvodnje i zanimljivosti

Seat 133 stigao je i daleko van Evrope. U aprilu 1977. godine potpisan je ugovor o montaži u egipatskom pogonu Nasr Automotive Manufacturing Company u Helwanu, čime je Egipat ušao u historiju kao 32. zemlju proizvođač automobila na svijetu. Između 1977. i 1982. godine model se proizvodio i u Argentini – najprije u fabrici IAVA, zatim u Sevel Argentini – u ukupno oko 15.821 primjeraka.

Sredinom osamdesetih Seat je obustavio proizvodnju modela 133 u korist nove Seat Pande/Marbelle. No mali Španac nije pao u zaborav – dugo je bio omiljen u finskom niskobudžetnom motorsportu poznatom kao Jokamiesluokka (skraćeno Jokkis) - narodni automobilski reli za svakoga, gdje je u nekim sezonama više od 30 posto vozača sjedilo upravo iza volana Fiata 133.