Ford Escort Mk3: Nije bio savršen, ali je bio odlično usklađen s onim što je kupcima trebalo

Sredina sedamdesetih donijela je velike izazove za etablirane proizvođače. VW Golf s prednjim pogonom iz 1974. postavio je nove standarde, japanska konkurencija je jačala, a dvije naftne krize promijenile su prioritete kupaca.

Dok je Opel Kadett već 1979. prešao takođe na koncepciju prednjeg pogona, druga generacija Escorta bila je tek kozmetičko osvježenje originala. Ford je znao da mora potpuno redizajnirati svoj bestseller i tehnički ga modernizovati da bi zadržao lojalne kupce i privukao novu generaciju kupaca hatchbackova.

Dizajn je osmislio Uwe Bahnsen uključujući elegantna vrata prtljažnika, koja su nepovratno prekinula vezu s Escortom druge generacije, stvarajući automobil za moderno doba u Evropi. Kako ne bi uplašili klijentelu Escorta starije škole, koja je voljela njegovu jednostavnost, novi automobil je reklamiran kao "Jednostavno je efikasno".

U vrijeme kada se u kinima prikazivali hitovi poput Ratovi zvijezda - Imperija uzvraća udarac, Isijavanje ili Istrebljivač (Blade Runner), Fordov rezultat ogromnih investicija bio je moderan automobil s prednjim pogonom, uglastom karoserijom i praktičnim velikim petim vratima koja su ga i dalje odvajala od klasične hatchback forme. Ponuđen je u verzijama s troja i pet vrata, uz prilagođeni karavan poznat kao Turnier. Posebna pažnja posvećena je revolucionarnoj zaštiti od korozije koja je unakazila Ford sedamdesetih.

Novi koncept pretočen u uspjeh

Escort je bio uspješan od samog starta. Kada je Cortina uklonjena s tržišta i zamijenjena Sierrom, Mk3 Escort je postao najprodavaniji automobil u Velikoj Britaniji. Skoro u svakoj ulici, parkingu i cesti, Fordov mali porodični automobil se mogao vidjeti. Uz odlične prodajne rezultate Fieste, Ford je početkom osamdesetih disao punim plućima.

Njegov dizajn je evoluirao od prvih skica inspirisanih japanskim automobilima do prepoznatljive uglastu siluete sa kratkom zadnjom stranom, takozvani "aero" dizajn koji je držao staklo čistim. Karakteristična rebrasta stop svjetla podsjećala su na Mercedesovo rješenje što mu je donijelo dodatnu vrijednost.

Osnovni model za 11.295 DM i veliki Senna za volanom XR3

Napuštajući zastarjele motore iz Kent serije, potpuno novi CVH motori s hemisferičnim komorama bili su ključna inovacija. Iako će im se kasnije spočitati nedostatak prefinjenosti u radu koju su imali Astra i Golf zahvaljujući konceptu bregaste osovine u glavi motora, paleta je obuhvatala motor od 1.1 litara sa 55 do 59 konjskih snaga za baznu verziju koja je imala masu od samo 765 kilograma, zatim 1.3 litara sa 79 konjskih snaga, te najjači agregat od 1.6 litara sa 96 konjskih snaga namijenjen sportskom XR3 modelu. Ovaj najjači motor omogućavao je ubrzanje od 0 do 100 kilometara na sat za 9,7 sekundi i vrhunsku brzinu od 182 kilometra na sat. Svi modeli bili su opremljeni nezavisnim vješanjem na sva četiri točka.

Možda djeluje čudno, ali trostruki svjetski prvak u F1 Ayrton Senna mnogo vremena je provodio u Escortu XR3. Pored šest automobila koje je posjedovao osamdesetih u Escortu se najljepše osjećao najljepše. Sennina brazilska verzija pokretana je 1,6-litarskim motorom na etanol. Maksimalna brzina bila je daleko sporija od njegovog F1 bolida, ali Senna je uživao u praktičnom Escortu kad god je provodio vrijeme van staze.

Kupcima je u početku nuđen osnovni model koji je smatran pravim "golaćem" - čak se moralo doplatiti za servo kočnice kod verzije s motorom od 1100 kubika. Međutim, suprotno tome pored XR3, postojala je sportska verzija Ghia sa velurnim sjedištima i debelim tapecirungom vrata, obrtomjerom, više hromiranih dijelova izvana i promjenjivim intervalom rada brisača. Fordovi trgovci su za trovratni Escort Ghia naplaćivali malo iznad 14.000 DM, dok je osnovni model koštao 11.295 DM.

Investicija se isplatila brzo – već početkom 1981. proizveden je 100.000-ti primjerak u istoj fabrici Saarlouis u koju će početi i završiti svoj 27 godina dug put Focus, sa 60 posto proizvodnje namijenjene izvozu. Kruna uspjeha bila je titula evropskog Automobila godine za 1981. godinu s tijesnim rezultatom ispred Fiat Pande.

Tokom 1981. godine predstavljen je Escort Express kao dostavno vozilo, a kao opcija postao je dostupan i mjenjač sa pet brzina. Sljedeće godine dolazi RS 1600i s naprednim sistemom ubrizgavanja goriva i 115 konjskih snaga, a upravo 1982. sa proizvodne trake sišao je milioniti primjerak modela Mk3. Krajem te godine na tržište izlazi XR3i sa 105 konjskih snaga kao direktan konkurent popularnom Golf GTI-ju, s cijenom od 19.515 njemačkih maraka.

Godina 1983. donijela je Orion, sedan verziju namijenjenu konzervativnim kupcima koji su tadašnju Sierru sa fastback dizajnom smatrali previše modernim, a Ford je ujedno želio imati konkurenta za VW Jettu. Iste godine u ponudu ulazi i dizel motor zapremine 1.6 litara sa 54 konjske snage i impresivnom potrošnjom od svega šest litara na 100 pređenih kilometara.

Za razliku od prethodnika koji su dominirali reli scenom, Mk3 nije postigao velike uspjehe. RS 1700 T projekat (1.8L turbo, 350 KS, zadnji pogon) za Grupu B napušten je 1983. godine. Umjesto njega razvijen je RS 200 sa centralnim motorom i pogonom na sve točkove.

Tokom 1984. godine počinje proizvodnja kabriolet verzija koju je izrađivao Karmann, dok je RS Turbo sa 132 konjske snage proizveden u ograničenoj seriji od samo 5.000 primjeraka za potrebe homologacije, s cijenom od 27.850 maraka.

Redizajn iz 1986. godine i kraj za "rebrasta" svjetla

Lagani redizajn iz 1986. godine ujedno je bio prostor za napredak osporavanih karakteristika pa je na bazi iste mehanike i inžinjeringa nastao Escort Mk4. Razlikovao se po novim "glatkim" svjetlima odzada i doradama na motorima, uz dodatak opcionog ABS sistema. Enterijer je dobio potpuno novi dizajn inspirisan modelima Sierra i Scorpio. Godinu dana kasnije predstavljen je prvi motor sa smanjenom emisijom štetnih gasova, benzinac od 1.4 litara sa 73 konjske snage (kasnije 75 KS). Tokom godina model je održavan zanimljivim kroz specijalne edicije poput Bravo i Laser.

Escort Mk4 predstavljao je Fordov pokušaj modernizacije s ograničenim budžetom, produžavajući vijek trajanja svog bestselera bez troškova potpunog redizajna. Interna dokumentacija pokazuje da su troškovi razvoja za Eriku-86 bili oko 40 posto niži nego za potpuno novi model, što je Fordu omogućilo ulaganje u druge modele – najznačajnije u redizajn Sierre i projekat Granad Scorpio.

Više od četiri miliona prodatih primjeraka

Kada ga danas analiziramo, Ford Escort Mk3 i Mk4 imao je očigledne nedostatke. CVH agregat proizvodio je zvuk nalik mikseru napunjenom metalnim escajgom, a početna kalibracija sistema ovjesa bila je bliža trampolini nego sportskoj preciznosti. Entuzijasti dinamičnih hatchbackova bili su svjesni da XR3 zaostaje za Volkswagen Golf GTI-jem. Ipak, prosječnom kupcu sve to bilo je sporedna priča.

Ford je demonstrirao izuzetno razumijevanje tržišnih potreba. Ovaj model stigao je u savršenom trenutku - kompaktnih dimenzija bez žrtvovanja praktičnosti, dizajnerski dovoljno privlačan za prigradske ulice i finansijski dostupan što određena tržišta u Evropi provelo kroz recesiju i period oporavka. Premda možda nije posjedovao harizmu pojedinih evropskih konkurenata, na britanskom tržištu ubjedljivo je dominirao.

Više od četiri miliona primjeraka Mk3 i Mk4 generacije rasprodato je širom kontinenta. Fordova strategija bila je precizno targetiranje onoga što je potrošačima stvarno bilo potrebno. Savršenstvo mu je bilo strano. Ni bilo mu nije potrebno. Za Ford, to je predstavljalo efikasnost svedenu na suštinu.

Prvi Escort s prednjim pogonom, kao svojevrsna preteča modela Focus, predstavlja fascinantan primjer kako su starteški pogođene investicije i tehnološke inovacije transformisale evropsku kompaktnu klasu početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, za mnoge vjerovatno zlatni period autoindustrije.