Da li je čarolija vožnje isparila s novim automobilima, jesmo li nekad više uživali u njima?

Svima nama kojima se život vrti oko četverotočkaša znamo da današnji novi automobili nisu ni do koljena onima iz devedesetih ili s početka 2000-tih. Bar s mehaničke strane, kvalitete završne obrade, ali i užitka u vožnji.

Današnji automobili su veoma moderni, a vidljivo je da proizvođači, dijelom pod pritiskom Brisela, znaju često i pretjerati. Sve to košta krajnje kupce, koji ponekad nemaju izbora, pa su primorani platiti opremu koju ne trebaju ili im određeni tip automobila uopšte nije potreban. Sjetimo se samo TV reklama iz sedamdesetih ili osamdesetih, pa i najobičniji auto je gazio potoke, rijeke i dizao prašinu po makadamu. Da li to znači da nam danas treba SUV da bi isto ponovili, a na kraju malo koji zagazi u potok, a kamo li na kakav ozbiljan makadam.

Rastući troškovi života i ogroman rast cijena automobila će nas prije ili kasnije dovesti do toga da se vratimo korijenima. Neće to biti automobili bez serva, električnih podizača prozora, klime i ABS-a, ali današnja lista asistenata u vožnji, broja ekrana, ogromnih točkova, unutrašnjeg osvjetljenja, radara i čega sve ne, pretvaraju automobile u borbene avione na točkovima. Da li to znači da automobili treba da lete i da će nam uskoro trebati pilotska, a ne vozačka dozvola!?

Ne toliko davno, tačnije 2003. godine, u zadnjoj godini proizvodnje prve generacije Audija A3 (8P), lokalni uvoznik je na svom kompaktnom modelu imao akcijsku ponudu simbolično nazvanu Cool & Sound. Pored osnovne opreme, klima i radio su zaokruživali priču i dodavali neophodan luksuz. Takav Audi se vozi i danas-danas, čak ne djeluje zastarjelo, a njegova oprema u kojoj nema niti jednog asistenta kakvih na desetine egzistiraju u modernim automobilima, nije bilo ni radara, ni ekrana, niti navigacije, ne može se reći da je oskudna.

Bitnije je bilo kako se auto vozi, drži li cestu i kakva je izolacija. Ugodnoj vožnji na odmjerenijoj veličini točkova bi pridodali hlađeni zrak iz klima uređaja, dobar zvuk iz MP3 plejera i na kraju odličnu potrošnju.

Današnje evropske automobile, čak i teškaše iz SUV segmenta pogone trocilindarski motori s jedva 1.200 kubika zapremine. Točkovi koji se primiču veličini od 20 inča uskoro će postati prosjek, a multimedija na nivou 15-inčnog laptopa je već skoro postala standard. Oprema je kudikamo luksuznija, a lista često preskupih opcija pravi alat za pražnjenje novčanika. Sve manje vozimo automobile, a sve više tapkamo po tabletima. Niti uživamo u vožnji kao nekad, niti smo sigurni sa stalnim "blejanjem" u ekran(e).

U poređenju s današnjim vozilima, koja su često 300-500 kg teža zbog sigurnosnih normi i baterija, automobili s početka milenija bili su lakši i zabavniji za vožnju, čak i s manjom snagom. Početak milenija donio je modele s jakim dizajnerskim identitetima – od Peugeota 406 Coupe do Alfa Romea 147. Danas ih mnogi vide kao posljednje generacije automobila koji nisu izgledali generički. Ti automobili nisu zavisili od OTA ažuriranja, nisu imali komplikovane softvere, pa ih je bilo lakše održavati, a popravke su bile pristupačnije. Istovremeno, takvi automobili su nudili iskustvo vožnje koje je bliže entuzijazmu.

Današnji modeli često liče jedni na druge zbog aerodinamičkih i sigurnosnih zahtjeva, reciklira se na sve strane, a elektrifikacija je oduzela dušu SUS motorima. Stariji modeli pružali su bolje mehaničke povratne informacije – od upravljača, pedala do zvuka motora. Danas je vožnja često "filtrirana" kroz zvučnike.

Uostalom novi automobili su sve skuplji, digitalniji i uniformisaniji. Prije dvadesetak godina automobili su još uvijek imali dušu, ali i dovoljno tehnologije za svakodnevni komfor - kompromis koji nam je posebno godio i koji nam nedostaje kod aktuelnih modela.