Alfa Romeo 75: Posljednji model slavne marke prije prodaje Fiatu

Šta je čuvenu 75-icu učinilo tako posebnom? Dok su njemački modeli bili tipični porodični automobili, Alfa Romeo 75 je više podsjećao na automobil za bijeg od kolotečine. Motor sprijeda, pogon odzada, a mjenjač gurnut ka zadnjoj osovini za bolju ravnotežu u vožnji.

Početkom osamdesetih, Alfa Romeo je imala velikih finansijskih problema nakon više od decenije loših odluka u upravljanju kompanijom. Njihovi proizvodi nisu bili pretjerano atraktivni, a neka vozila su previše crpila sredstva proizvođača gurajući ih u stalna zaduženja. Kao rezultat toga, bio im je potreban novi proizvod kako bi povratili izgubljene kupce i dopunili svoje bankovne račune.

Dio rješenja pružio je Ermanno Cressoni, koji je obećao da će njegov tim iz Centro Stile Alfa Romeo moći preoblikovati ostarjelu Giuliettu i pretvoriti je u novi automobil. Taj automobil bio je 75, naziv koji je bio posvećen 75. godišnjici od osnivanja proizvođača automobila. Na drugoj strani svijeta, u SAD-u, 75 je bio poznat i kao Alfa Romeo Milano.

S klinastom karoserijom, 75 je bio u skladu s drugim evropskim kompaktnim limuzinama iz tog doba. Osim toga, veliki i četvrtasti farovi prikrivali su činjenicu da se automobil oslanjao na Giuliettinu osnovu. Osim toga, nova plastična maska hladnjaka s horizontalnim letvicama, gdje je grb proizvođača automobila bio u centru pažnje, izgledala je smjelo. Kako bi se smjestili motori i uklopili u tanji prednji dio vozila u usporedbi s Giuliettom, poklopac motora modela 75 imao je blago izbačen srednji dio.

Gledajući iz profila, uzlazna linija vozila bila je naglašena plastičnom oblogom koja se protezala oko automobila. Ta dekoracija također je prikrivala da je model 75 koristio ista vrata kao i Giulietta kao mjeru smanjenja troškova. Budući da je osnovna struktura vozila, uključujući stubove, preuzeta iz prethodnih modela, dizajnerski tim morao je stvoriti nove panele kako bi to sakrio, i to su učinili izvanredno.

Unutrašnjost automobila karakterisala je kvadratna forma gdje su instrument tabla i centralna konzola bili smješteni pod istim vizirom i usmjereni na vozača. Alfa Romeo je koristio velike instrumente za brzinomjer i obrtomjer, a manje za ostale instrumente. Na centralnoj konzoli, proizvođač je smjestio ručicu mjenjača i prostor za odlaganje stvari. Naprijed, sjedišta u obliku školjki bila su u skladu sa sportskim imidžom brenda, dok je pozadi proizvođač ugradio ravnu klupu gdje su dvije osobe mogle udobno sjediti.

Veliko bogatstvo opreme za ono vrijeme krasilo je 75-icu: od centralnog zaključavanja do električnih podizača prozora, sa servo upravljačem i klima uređajem dostupnim kao opcijom.

Ipak, Alfa 75 je posjedovala i seksipil i grandioznost. Zašto? To je ujedno bio i oproštaj. Alfa 75 se smatra posljednjim pravim Alfa Romeom koji je razvijen i proizveden u glavnoj fabrici u Areseu, blizu Milana. Jedini duhovni nasljednik u novije doba je aktuelna Giulija, koja je lansirana 30 godina poslije kao tipična limuzina sa zadnjim pogonom.

Glavni razlog zašto su ljudi kupovali Alfu 75 bio je njen pogonski sklop. S mjenjačem pozadi, dio težine vozila prebačen je na stražnju osovinu. Alfa 75 je tako imala uravnoteženu raspodjelu težine od 50 posto na prednjoj osovini i 50 posto na stražnjoj osovini. To je automobil učinilo upravljivijim, čak i pri velikim brzinama. Ovo je svakako bio jedan od razloga zašto je Alfa 75 bila toliko popularna i među karabinjerima.

Ispod haube, Alfa Romeo je ugradio širok izbor motora u rasponu od 1,6 litara do 3,0 litara, od kojih je većina bila atmosferski. Svi su bili upareni s petostepenim manuelnim mjenjačima koji su snagu slali na zadnje točkove. Pet motora je bilo dostupno: od 1,6-litarskog četverocilindarskog sa 110 KS do 2,5-litarskog V6 sa 156 KS u Alfa Romeo 75 2.5 V6 Quadrifoglio Verde. Ovaj motor je poslužio za daljnji razvoj legendarnih Busso motora.

Model 75 bio je prvi masovno proizvedeni Alfa Romeo opremljen motorom s turbopunjačem, a riječ je o 1.8i turbaku s kultnom tehnologijom Twin Spark koji će postati zaštitni znak automobila marke. Natpis TwinSpark na stražnjem dijelu otkriva dvostruko paljenje s dvije svjećice po cilindru. Inžinjeri su također integrisali sistem ubrizgavanja benzina i patentiranu varijabilnu kontrolu vremena otvaranja ventila pomoću bregaste osovine na usisnoj strani, koju elektromotor rotira do sedam stepeni. Ovo poboljšava ponašanje odziva pri niskim obrtajima i isporuku snage u gornjem rasponu obrtajima. Posljednji motor prilikom lansiranja bio je novi 2,0-litarski turbodizelaš sa 95 KS koji je proizvodio italijanski VM Motori.

Tehnički raspored nastavio je put kojim je Alfetta utabala svoju transaxle arhitekturu: motor naprijed sa kvačilom, mjenjačem i diferencijalom u jednom bloku pozadi. Nezavisno ogibljenje sa torzionom oprugom naprijed i De Dion mostom i Watt paralelogramom sa spiralnim oprugama pozadi, stabilizatorima i hidrauličnim amortizerima na obje osovine.

Nova ponuda stigla je u jesen 1988. godine, donoseći sa sobom - kao i određene promjene u unutrašnjosti i eksterijeru - dva nova motora: 1.8 IE benzinac sa 120 KS i turbodizel pojačan na 2,4 litre sa 110 KS. Sljedeće godine, kako bi se uskladili s novim propisima o emisijama, svi motori su opremljeni elektronskim ubrizgavanjem, kasnije i katalizatorom, čime su definitivno penzionisani slavni dvostruki karburatori.

Alfa Romeo 75 3.0 V6 America, koja je lansiran u isto vrijeme, imao je iste modifikacije karoserije. U novoj vrhunskoj verziji, svi plastični dijelovi su obojeni u boju karoserije. Rezervoar za gorivo je povećan na 68 litara i premješten je iza naslona zadnje klupe u prtljažniku.

Nažalost, uprkos solidnom uspjehu automobila na tržištu, to nije bilo dovoljno da spasi brend. Kao rezultat toga, Fiat je kupio kompaniju 1986. godine. Između 1985. i 1992. godine proizvedeno je 387.000 Alfa Romeo 75 od kojih je 9.500 jedinica u Milano verziji izvezeno u inostranstvo. Međutim, model zadržava svoje mjesto u srcima entuzijasta, dijelom kao posljednja Alfa sa pogonom na zadnje točkove prije nove Giulije iz 2015. godine.