"Niste me pogubili. To je bio jedan od mojih dvojnika”, često kaže policiji.
Ipak, ovaj čovjek nije Saddam Hussein poznat čitavom svijetu. On je samo jedan od mnogih Iračana koji žive sa nesrećom da dijele ime sa brutalnim diktatorom koji je zemljom vladao gotovo četvrtinu stoljeća.
Nekada se Saddamovo ime davalo djeci širom zemlje kao izražavanje počasti, međutim, danas svojim nosiocima znači samo nevolju.
"Saddam je tlačio veliki broj ljudi, a oni i danas gaje snažna osjećanja protiv njega. Zbog toga me uvijek napadaju zbog mog imena”, kaže Saddam Hussein Ulaiwi, elektroenergetičar iz Aziziyaha.
Ime je dobio od svog djeda, kada je Saddam još uvijek bio irački potpredsjednik u usponu. Do sada je imao samo nekolicinu pozitivnih reakcija na svoje ime. Tokom školovanja su nastavnici imali posebno visoke kriterije za njega i stroge kazne ukoliko ih ne bi ispunio. Za vrijeme služenja obaveznog vojnog roka, bivao je fizički napadan prilikom redovnog raporta, zbog korištenja imena predsjednika.
Nakon što je pravi Saddam Hussein svrgnut s vlasti, njegov nesretni imenjak nadao se da konačno neće više imati problema zbog svog imena. Međutim, ubrzo je njegov otac počeo primate pozive različitih političkih stranaka koje su tražile promjenu imena njegovog sina, a i slučajni prolaznici su ga počeli napadati. Njegovo ime budilo je bolne uspomene.
Ulaiwi je 2006. pokušao da promijeni ime, ali labirint iračke birokratije i troškovi natjerali su ga da odustane.
Ime Saddama Husseina, šest godina nakon njegovog pogubljenja, i dalje budi veliki bijes među Iračanima. Stotine hiljada, većinom Šiita i Kurda, stradalo je od njegove sunitske vlade, a bezbroj drugih stanovnika je trpilo je zbog njegovih ratova protiv Irana i Kuvajta, koji su kasnije doveli do međunarodnih sankcija.
Iako se memorabilije sa Saddamovim likom mogu kupiti širom Bagdada, veliki broj obilježja njegove vladavine je uklonjen. Muškarci koji nose njegovo ime jedni su od rijetkih podsjetnika na njegovu vladavinu.
Veliki broj njegovih imenjaka prijavio je prijetnje smrću, poteškoće pri nalaženju posla, kao i niz problema u svakodnevnim susretima sa svojim sugrađanima.
"Nakon 2003., desio mi se čitav niz nevolja tokom putovanja unutar Iraka. Morao sam kriti svoje ime kako bih spasio život”, ispričao je Saddam Hussein al-Mihimidi, novinar iz Ramadija.
Mihimidijev otac otpušten je zbog imena svog sina, budući da nije mogao ubijediti svoje nadređene kako nije bio pristalica Saddamove stranke. Pokušaj promjene imena Mihimidija nije doveo nigdje. Ime mu je dao ljekar koji je porodio njegovu majku, a budući da je živio u sunitskoj provinciji, nije imao problema sve do invazije.
Sa dolaskom američkih oružanih snaga i svrgavanjem vlade, morao je nabaviti lažne dokumente te je izbjegavao izlaske iz kuće na vrhuncu postinvazijskog nasilja 2006. i 2007. godine, Kaže da su ljudi tada gubili glave samo zbog svog imena.
Svoje prijatelje je zamolio da mu se obraćaju sa Abu Abdullah, kako bi prikrio svoj pravi identitet. Život mu se, objašnjava, nakon 2003. godine dramatično promijenio. Iz jednog ekstrema u drugi.
