Strahuje se da je više od 40 osoba poginulo nakon što je brod potonuo u blizini Italije
Četvorica preživjelih koje je u srijedu ujutro spasio malteški brod za rasute terete i koji su na kraju prebačeni na patrolni čamac italijanske obalske straže, rekli su da su bili na brodu koji je krenuo iz Sfaksa u Tunisu i potonuo na putu do obala Italije.
Tražioci azila su rekli da je njihovo plovilo, nesigurni metalni čamac sa 45 putnika, uključujući troje djece, počelo da skuplja vodu čim su stigli u otvoreno more.
"Odjednom nas je preplavio veliki talas", rekao je jedan preživjeli obalskoj straži.
Svi putnici, za koje se vjeruje da su iz Afrike, satima su bili u otvorenom olujnom moru. Prema svjedočenjima četvorice, utopio se najmanje 41 putnik.
U nedjelju tijela žene i malog djeteta izvukla je talijanska obalska straža nakon dva brodoloma tokom noći kod Lampeduse, najjužnije italijanske tačke. 57 ljudi je spašeno, a više od 30 se smatra nestalima.
Pozivajući se na priče preživjelih, talijanski mediji su izvijestili da su dva čamca isplovila iz Sfaksa i potonula u uzburkanom moru. Na prvom brodu bilo je 48 ljudi, od kojih je 43 spašeno. Drugi čamac je prevozio 42 putnika, od kojih je spašeno 14.
Prema podacima ministarstva unutrašnjih poslova, više od 78.000 ljudi stiglo je u Italiju nakon što su brodom prešli iz sjeverne Afrike od početka godine, više nego dvostruko više od dolazaka u istom periodu 2022. godine.
Ogromna većina, 42.719, krenula je iz Tunisa, koji je nadmašio Libiju kao glavno središte odlaska migranata i gdje je EU prošlog mjeseca potpisala ugovor od milijardu eura kako bi pomogla u zaustavljanju neregularnih migracija.
Italijanska premijerka Giorgia Meloni, čija je vlada krajnje desnice uvela oštre restriktivne mjere protiv spasilačkih brodova nevladinih organizacija, bio je ključni protagonista sporazuma.
Nedavno je Tunis optužen da je premjestio stotine migranata iz podsaharske Afrike u pusto područje uz granicu s Libijom. Libijski graničari i humanitarni radnici rekli su da su spasili desetine migranata za koje su rekli da su ih tuniske vlasti ostavile u pustinji bez vode, hrane i skloništa, a mnogi su ostali da umru na ekstremnoj vrućini.
