Protokol, koji su 1997. godine potpisale 34 industrijske zemlje u Kyotu (Japan), stupio je na snagu 16. februara 2005. i najvažniji je od oko 220 međunarodnih sporazuma o problemima okoliša.
Države potpisnice Protokola obavezale su se ograničiti emisije plina s učinkom staklenika što se razvijaju korištenjem fosilnih energenata kao što su ugljen i nafta kako bi se do godine 2012. razina tih plinova vratila na kvotu od 5,2 posto kakva je bila 1990. godine.
Protokol obavezuje samo industrijski razvijene zemlje, koje u cjelokupnoj svjetskoj emisiji ugljičnog dioksida u atmosferu sudjeluju s otprilike 56 posto. No dokument su potpisale i 124 zemlje u razvoju, a među njima su snažne zemlje u razvoju Kina i Indija, veliki svjetski onečišćivači, ali koje nisu obvezne smanjivati emisije.
Sjedinjene Države ispuštaju u atmosferu 25 posto od ugljičnog dioksida u svijetu, no one su odbacile Protokol uz obrazloženje da bi takve obaveze mogle oslabiti američko gospodarstvo. Australija je podržala Amerikance.
Konferencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama, održana u decembru u kanadskom Montrealu, omogućila je tek simboličan napredak. Predstavnici SAD-a tada su samo pristali na ideju o neformalnim razgovorima u cilju "dugoročne suradnje kako bi se svijet suočio s klimatskim promjenama".
Konferencija u Montrealu je, međutim, odlučila da će nakon isteka važnosti Protokola iz Kyota, a to je 2012. godine, razmatrati nove obveze smanjivanja emisija plinova s učinkom staklenika.
Brojni znanstvenici, međutim, smatraju da je potrebno učiniti znatno više. Trenutno razdoblje atmosferskog zagrijavanja najsnažnije je dosad ali i najdulje od 19. stoljeća, pokazala je studija čiji su autori klimatolozi Timothy Osborn i Keith Briffa sa sveučilišta East Anglia u Britaniji.
Osim želje da se SAD vrati pregovaračkom stolu o klimi, svijet se mora pozabaviti i pitanjem kako zemlje u razvoju priključiti naporima za smanjenjem emisije štetnih plinova a da se pritom ne zakoči njihov gospodarski napredak.
Protokol iz Kyota, prenosi Hina, dao je i prvi odgovor na to pitanje jer omogućuje nekoj industrijski razvijenoj zemlji da dio svojih obaveza smanjenja ispuni ulaganjem u "čistu" energiju u nekoj od zemalja u razvoju.
Srbijanski košarkaš laktom udario Musu, bh. igrač pao na parket i odmah se uhvatio za grlo
