Molim stručnjaka, koji je elaborirao homoseksualni poremećaj i citirao mnoge autore, da nam objasni zašto je moguća (dopustiva) dvospolnost na organskoj ravni, a nedopustiva na fiziološkoj ???

@@GAY @@@GAY Pa zar je moja krivica sto mladici, lafo strejt, lafo u ozbiljnim vezama sa brkatim curama vole da mi ga puse i da mi daju guze? Nikog od njih nisam natjerao ni na sta. najbolji dokaz je da mi se vracaju nakon nekoliko dana, i to u trijeznom stanju, hoce jos. A kad bih se prosetao Sarajevom u paradi ponosa, bas bi ti momci bili u prvim redovima da me tuku. Pa ko koga tu laze? I da li je laganje samog sebe bolest? I da li se treba lijeciti?

Čovjeka se ne može poistovjetiti sa njegovim poremećajem, on ne određuje njegov identitet. Slično je i sa pojmovima \'gay\' i \'homofobija\' koje koriste u izvrnutom smislu. Krađa riječi \'gay\' Do prije nekoliko godina na cesti i u javnosti, u medijima pogotovo, nije se moglo čuti i još teže naići na riječ \'gay\'. Danas, ona ima izvrnuto značenje. Koriste je homoseksualni aktivisti da bi ublažili svoju problematičnost. Ali riječ \'gay\' njima uopće ne stoji. Otkad su to oni \'veseli\', \'lijepi\', \'živahni\'? U stvarnosti srećemo i nailazimo samo na frustrirane, blesaste osobe umjetnog ponašanja. Ništa tu nije \'gay\'. Samo tuga, jad, frustracija, bolest i amoral. To je obična krađa ove riječi \'gay\' tj. gai što u francuskom kao pridjev označava - živahno. Dakle, nigdje ni riječi ni spomena na homoseksualce, na transvestite, lezbijke i ostale. Kao što oni nisu \'gay\' tako ni njihovi neistomišljenici nisu nikakvi \'homofobi\'.

U antičkoj Grčkoj se nije radilo o homoseksualnosti, već o efebofiliji ili pederstiji, spolnom odnosu mladića adolescentne dobi i starijih muškarca koji su im bili sponzori. Antičko društvo u kojemu je svaki treći stanovnik bio rob, društvo koje je zbog nemorala propalo ne bi trebalo nikome biti uzor. Osim toga ni starogrčki, ni latiniski ni starohebrejski jezik nemaju riječ za homoseksualce, već samo za homoseksualni spolni odnos. Opet do izražaja dolazi dvoličnost i dvostruki kriteriji homoseksualnih aktivista, iako su oni ti koji sebe smatraju suvremenim i tvrde da su njihove parade posljedica sazrijevanja društva, u nedostatku argumenata pozivaju se na društvo koje je propalo pred 1,500 godina. Čitava terminologija homoseksualnih aktivista je izvrnuta. Oni sebe poistovjećuju sa svojim poremećajem. Dr. J. Harvey kaže da treba izbjegavati riječ homoseksualac jer ne postoje homoseksualci već samo ljudi sa homoseksualnim poremećajem .

To znači da postoji otpor heteroseksualnog djela populacije prema homoseksualcima i njihovoj organiziranoj nesmetanoj aktivnosti čak i u Americi, koja važi za kalup zapadne demokracije. Zaštita i ozakonjivanje homoseksualnosti primjer je zloupotrebe demokratskih dostignuća civilizacije. Slično se događalo u antičkoj Grčkoj u kojoj je demokracija za ono vrijeme bila razvijena. Hormonski hendikep u smislu manjka muških endokrinih faktora ne predstavlja opravdanje i služi homoseksualcima kao omiljeni izgovor za njihovu nemušku aktivnost, koju mnoge današnje kulture lakonski prepuštaju samim akterima.\'\'-3 . Treba primjetiti da se homoseksualni aktivisti pozivaju na antičku Grčku kada žele obraniti svoje stavove.

Liječnik G. van der Aardwega kaže: Citat-\'\'Nema isprike za sve one heteroseksualce koji se priključuju ideologiji \'homoseksualnost je normalna\'… Njihovim im unutarnji osjećaj kaže da sa homoseksualnošću nešto nije u redu, ali radije blebeću ponavljajući opće prošireno mišljenje… Smatrajući da je to što rade humano, zapravo sve više doprinose tragičnim homoseksualnim karijerama… Osim toga, doprinose općoj nesigurnosti glede toga što je normalna seksualnost i brak te tako potiču razaranje tradicionalnih obitelji. \'\'2 Slično piše i dr. Toševski : \'\' Ostaje pitanje ne potiče li bahat odnos prema svojoj vrsti od viška tolerantnosti okoline, koja se u okviru opće liberalizacije društvenih odnosa zapaža posljednjih desetljeća. Tako se po navodima agencije ATN, država Kolorado koja je zaštitila lezbijke i homoseksualce, suočila sa bojkotom posjetitelja zimskih centara iz drugih država Amerike, koji su tamo redovno išli na odmor.

- Parade dekadencije - Jer, propagiranje homoseksualnosti i pederske parade smetaju svakom normalnom muškarcu i ženi. To su parade dekadencije i formiranje društva nasilja protiv normalnih ljudi. Ako je nešto postalo uobičajeno ili se na to ljude sustavno navikava, ne znači da je samim time postalo normalno. Sex izmedu dvojice muškaraca ili dvije žene nije normalan. Ako nekoga takvo što privlači, ne znači da to smije prakticirati. Čak i ako ga prakticira, ne znači da ima pravo na osnovu toga izlaziti na ulicu transparentom i tražiti da ga se poštuje. Svaki homoseksualac koji na ulici ima bilo kakav oblik intimnog kontakta s drugim muškarcem, ili žena s drugom ženom čine nasilje nad normalnim čovjekom kojeg se prisiljava gledati (nasilje može ulaziti i kroz oči i uši) tu odvratnost. Kada se o tome javno progovori odgovor su samo klevete i urlanje.

Očeva muškost vrlo je važna za razvoj djeteta. To potvrđuju i istraživanja dr. Satinovera, koji je desetljećima istraživao homoseksualnost. Otkrio je da među ortodoksnim Židovima gotovo nema homoseksualaca što govori protiv teze da se homoseksualci takvi rađaju. ( 31). Iako su na to potrošeni milijuni, do sada nikome nije uspjelo dokazati da je homoseksualnost nasljedna. Svi takvi pokušaji su doživjeli neuspjeh, iako su homoseksualni lobiji bogato sponzorirali istraživanja. Najpoznatija takva istraživanja, ona Le Vaya iz 1991. i D. Hamera iz 1998. pokazala su da je \'gay gen\' zapravo \'nepostojeći fantom\'. Pretpostavimo da bi netko i uspio dokazati da se homoseksualci takvima rađaju. Što bi to promijenilo? Homoseksualnost bi i dalje ostala bolest. Ljudi se rađaju i sa maničnom depresijom, shizofrenijom, Downovim sindromom i drugim bolestima.

Da li se homoseksualcem rađa ili postaje? Često se u raspravama sa homoseksualnim aktivistima čuje fraza: \"Mi se takvi rađamo.\" Je li to istina? Poznati austrijski psihijatar E. Ringel kaže: ,,Homoseksualnost nema nikakve veze sa nasljeđivanjem, predispozicijama ili hormonalnim poremećajem, ona je zapravo neurotski simptom, školski primjer jedne seksualne simptomatike iza koje se zapravo krije neki poremećaj osobnosti. \'\' (27). I. Bieber ide još dalje: ,,Ne postoje homoseksualci, samo latentni heteroseksualci.\'\' (28). A jedan izliječeni homoseksualac, C. Cook je primijetio: ,,Naša heteroseksualnost leži zatrpana tisućama strahova. \'\' (29). Isto potvrđuje izliječeni homoseksualac, psiholog dr. R. Cohen: \'\'Nitko nije rođen kao homoseksualac.\'\'( 30). Cohen kaže da homoseksualnost nije seksualni problem, nego poremećaj u razvoju s obzirom na vlastiti identitet. Važnu ulogu u razvoju homoseksualnog poremećaja ima odnos sa ocem .

Utemeljitelji psihijatrijske i psihonalitičke znanosti kao i psihologije bilo su po tom pitanju jednoglasni. Već je 1932. profesor Schultz-Hencke napisao da različiti oblici homoseksualnosti, uključujući i određene karakteristike osobnosti, koje često možemo primijetiti kod homoseksualaca, psihološki poremećaji. Alfred Adler i Wilhem Stekel bili su istog mišljenja. Ni Freud nije imao dileme, za njega je homoseksualnost bila psihički poremećaj, i razrađivao je različite metode liječenja homoseksualaca. Osobito je u tome daleko otišao C.G. Jung koji je objasnio: \"Homoseksualni muškarac nespoban je pronaći muškost duboko u svojoj nutrini. Stoga je pokušava naći na (prirodnom) biološko-seksualnom nivou. \" (23). Viktor Frankl, otac logoterapije nazivao je homoseksualnost perverzijom i bolešću (24). U novije vrijeme naucnici počinju priznavati ono što je Freud, Jung, Frankl i ostali nikad nisu ni dovodili u pitanje – homoseksualnost je bolest.

Unatoč ovim ohrabrujućim riječima, sama pomisao na liječenje homoseksualaca kod homoseksualnih aktivista izaziva agresiju (s. 20). Naucne činjenice, međutim, govore drugačije od parola tih aktivista. Od onih bolesnika koji pristupe terapiji, oko 30 - 60 % bude potpuno izliječeno (21). Samo zadnjih desetljeća u SAD-u i Nizozemskoj je izliječeno više od 25, 000 homoseksulaca (22). Uspješno su liječili i danas liječe homoseksualce G.v. Ardweg, Ch. Meves, R. Cohen, J. Nicolosi, Ch. Vonholdt, L. Payne, W. Gasser, Anna Freud, V. Frankl, Ch. Sociarides i mnogu drugi. Čak i da prihvatimo zabludu da je homoseksualnost neizlječiva, zar zato nije bolest? Mnoge bolesti su (zasad ) neizlječive, poput side ili shizofrenije, pa nikome ne pada na pamet da shizofreničare proglasi normalnim.

Citat- \"Dugo vremena sam negirao istinu i još uvijek osjećam krivnju zbog toga. Kao vođa \'gay\' pokreta mnogo sam puta imao priliku govoriti javnosti. Da imam priliku povući neke od stvari koje sam govorio, učinio bih to. Sada kad znam da je homoseksualnost pohota i pornografija zamotano u jedno, nikada neću dozvoliti nekome da me uvjeri u suprotno, bez obzira na to koliko fine bile njihove riječi i koliko tužna bila njihova priča. Vidio sam to, znam istinu..\". U mom iskustvu \'coming out\' od utjecaja homoseksualnog mentalnog sklopa je bila najviše oslobađajuća, najljepša i najnevjerojatnija stvar koju sam ikada doživio u vlastitom životu.\" 19 Ovo su riječi predsjednika udruge \"Exodus International\" koja okuplja homoseksualce i bivše homoseksualce, Alana Chambersa: \"Činjenica je da postoje deseci tisuća muškaraca i žena koji su kao i ja nadvladali homoseksualizam... mi smo živi dokaz!“

To je bio magazin kojeg su naručivale škole, knjižnice i druge javne ustanove, a bavio se promoviranjem homoseksualizma kao načina života. Michael Glatze je prekinuo 10-godišnju vezu koju je imao sa drugim suosnivačem tog magazina, te javno objavio da više nije homoseksualac. Glatze kaže: Citat-\"Iscjeljivanje rana uzrokovanih homoseksualnim ponašanjem nije jednostavno - malo je stvarne podrške. A ona koja postoji je osramoćena, ismijana i ušutkana agresivnom retorikom masovnih medija koji promoviraju homoseksualizam kao normalan oblik ponašanja ili učinjena ilegalnim izvrtanjem zakona. Morao sam proći kroz izrugivanje i \'glasove\' neprihvaćanja od svih koji su za to saznali. Cilj homoseksualne agende je učiniti da ljudi prestanu uopće i postavljati pitanje napuštanja homoseksualizma, bez obzira na to je li to moguće.\"

vehabomicin gdje si fifi....nesto si mi se usutio misonja, a???? Sve sto ti nije jasno, sve sto zelis reci protiv vehabija, i ako zelis fight jedan na jedan samo dodji ispred Fahdove djamije..... ... eto, tvoje je da dokazes da imas m..u.d.a...,???

Godine je 2001. i 2003. objavio svoju analizu izlječenja homoseksualaca, i na temelju 200 slučajeva izliječenih homoseksualaca i lezbijki, te zatražio vraćanje homoseksualnosti na listu bolesti. O prijetnjama njegovoj obitelji, koje su tada uslijedile, nerado je govorio.17 Dr. Spitzer nije jedini koji je promijenio mišljenje. Poznati psiholog Richard Cohen je izliječeni homoseksualac, a danas sam uspješno liječi homoseksualce. Talijanskog glazbenika Giuseppea Poviu je izliječio klinički psiholog Joseph Nicolosi, a nakon toga i dvojicu Povijinih prijatelja. Povia je svojedobno izjavio: Citat-\"Ljudi nisu homoseksualci, oni postaju homoseksualci ovisno o tome s kim se druže\". strana 18 . Osnivačica lezbijskog časopisa Venus (1995) i lezbijska aktivistica, Charlene Cothran je 2006. javno obznanila da je napustila homoseksualni način života. Zanimljivo je i izlječenje vodećeg homoseksualnog aktivista, osnivača magazina Young Gay America (YGA).