OGLASIO SE IZRAEL Izrael je u utorak pozvao međunarodnu zajednicu da zahtijeva od svake egipatske vlade poštivanje mira s Izraelom, priopćio je ured premijera Benjamina Netanyahua. MERKEL ZA NASTAVAK MIROVNIH PREGOVORA Njemačka kancelarka Angela Merkel istaknula je u utorak u Izraelu da se mirovni pregovori s Palestincima ne smiju prekidati zbog prevrata u regiji, o kojima je govorio izraelski predsjednik Shimon Peres, pozivajući na opreznu demokratizaciju.\'Izrael smatra da međunarodna zajednica mora zahtijevati od bilo koje egipatske vlade poštivanje mirovnog sporazuma s Izraelom\', navodi se u priopćenju i najglašava da je u interesu Izrael da očuva mir s Egiptom.Egipat je 1979. zaključio mir s Izraelom u razmjenu za povlačenje, ostvareno 1982. sa svih egipatskih teritorija koje je osvojila izraelska vojska tijekom rata u lipnju 1967 Taj mir, kojeg one priznaje velik dio Egipćana i koji je izolirao Kairo od arapskog svijeta tijekom 1980.-ih, a ograničavao se na diplomatske odn..

A, toga se plaši i izraelski premijer Benjamin Netanyahu,Zato njemački političari već pozivaju neku buduću vladu Egipta, u kojoj će možda sjediti i islamisti, da prihvate sve sporazume između Egipta i Izraela, koji osiguravaju mir između ovih država već nekoliko desetljeća. Nova njemačka vanjska politika prema Egiptu, pa i šire, se još formira, no svima je jasno da se neće moći dugoročno podržavati autoritarne i nedemokratske arapske režime, samo jer jamče stabilnost. \'Trebamo pružiti podršku političkoj tranziciji u Egiptu, ali pod tri uvjeta: prvi je da se sve obavi mirno, drugi podrazumijeva održavanje slobodnih izbora, a treći je garancija slobode govora i medija\', zaključak je vanjskopolitičkog eksperta iz CDU-a Ruprechta Polenza. U svakom slučaju, Hosni Mubarak vjerojatno više neće ići na operacije u Njemačkoj.

Njemački ministar vanjskih poslova Guido Westerwelle ovih dana vrlo oprezan u svojim izjavama, pokušavajući naći balans između Mubaraka koji je još na vlasti i opozicije koja postaje sve snažnija. \'Mi stojimo na pozicijama vrijednosti kakve su ljudska prava, sloboda okupljanja, sloboda mišljenja i tiska\', izjavio je Westerwelle, indirektno se ograđujući od Mubaraka, kojemu je pak kancelarka Merkel uputila prijateljsku sugestiju da \'nije potrebno nasiljem ići na protestante.Bez obzira na polagano povlačenje podrške Mubarakovom režimu, u Berlinu i dalje vlada zabrinutost da bi vlast u Egiptu mogli preuzeti tkz.ekstremni islamisti.

No, višednevni prosvjedi u Egiptu pokazuju da su Mubaraka d. o. krajčili socijalni p. roblemi, k. orupcija i n.edostatak slobode u društvu, što mnogi analitičari ističu kao važan podatak, zbog kojeg bi se trebalo sagledavati stvari izvan okvira a. . ntiislamske h. i.sterije koja v.lada rujna.Zapadni svijet sada se s. uočava s time da je, kao i često u p. rošlosti, predugo \" i.grao\" na p. o.grešnu k. artu, u ovom slučaju Hosnija Mubaraka, pa se sada u najvišim diplomatskim krugovima Pariza, Berlina i Londona razmatra kako što b. ezbolnije z. aokrenuti svoju vanjsku politiku na Bliskom istoku.

PUKLA LJUBAV I Njemačka okreće leđa Mubaraku Autor: Gordan Duhaček Dok se egipatskim ulicama pobuna protiv režima Hosnija Mubaraka svakim danom sve više širi, europski saveznici višedesetljetnog egipatskog predsjednika polako mijenjaju politiku podrške za njegov režim.U Njemačkoj je poznato da 82-godišnji egipatski predsjednik Hosni Mubarak itekako cijeni dobre odnose s najvećom europskom ekonomskom \"silom\". Mubarak se susreo s nizom njemačkih predsjednika, kancelara i ministara vanjskih poslova, a čak i svoje zdravstvene probleme voli rješavati u Njemačkoj, gdje je dvaput bio i na operacijama. Prošli put je to bilo u ožujku 2010. godine, kada je Mubarak u Heidelbergu operirao žučni kamenac, dan nakon susreta s Angelom Merkel.No, čini se da su dani velike diplomatske ljubavi između Njemačke i Hosnija Mubaraka završeni.

Ako se to dogodi, lista zemalja koja bi mogla biti pogođena bunama i revolucijama bila bi dugačka. U tom slučaju ovo je uvertira za velike svjetske promjene.Ostane li sve na Tunisu i Egiptu i možda još nekoj zemlji, požar koji se širi na Srednjem istoku moći će se lakše ugasiti, a posljedice amortizirati.Što će na kraju od svega toga biti, zaista nitko ne zna. Ni \"moćni\" Washington ni arapski svijet ni oprezna Europa. Revolucije su inače nepredvidive. Autor-Jurica Körbler [email protected]

I dok Amerika i Europa pokušavaju balansirati između dosadašnje vlasti, svjesni da joj vrijeme završava, i neizvjesne budućnosti, Izrael se mnogo jasnije odredio. Uostalom, s Egiptom je Izrael mogao razgovarati o stanju na Srednjem istoku tako da to nisu bile samo konfrontacije. Sada, kada je svima toliko stalo da se dođe do mirovnog rješenja, stvari se naravno kompliciraju. Teško da će se ispuniti i očekivanje Baracka Obame da se pitanje palestinske države riješi do ljeta. Ali, ništa nije nemoguće. Arapska liga je na još većim mukama jer treba u diplomatski papir umotati sve, što znači ništa ne reći, a opet se nekako oglasiti.Rasplet egipatske drame dat će mnoge odgovore i za budućnost Srednjeg istoka, ali i za cijeli svijet. Ostaje i pitanje hoće li se bune protiv autoritarnih režima i vođa, prije svega onih koji svojim narodima ne osiguravaju pristojan život, širiti.

Strah postoji i u Europskoj uniji jer se s Egiptom trgovalo, veze su bile dobre, a Uniji je odgovaralo da ta moćna zemlja bude amortizer između politički daleko tkz.radikalnijih zemalja okruženja i Europe. Zato se žmirilo na jedno ili oba oka i zbog demokracije i zbog ljudskih prava i zbog svega oko čega je Unija inače jako osjetljiva.Sada se to drastično promijenilo. Navi Pillay, visoki povjerenik za ljudska prava UN-a iz Ženeve vrlo izravno optužuje sadašnju vlast u Egiptu da »uporno krši ljudska prava« navodeći kako nije točno da je poginulo dosad 150 ljudi, jer je žrtava navodno 300.

S druge strane, Amerikanci imaju posve \" opravdan\" strah da bi odlaskom Mubaraka mogli ojačati tkz.islamski fundamentalisti, koje je predsjednik vješto kočio i držao pod kontrolom. Dogodi li se to, što nije nemoguće, svi daljni scenariji su neizvjesni, ali i nepovoljni za Zapad. Washington je ipak svjestan da slijede »demokratske promjene«, s Mubarakom ili bez Mubaraka. Amerika i zapadni svijet sada imaju u igri povjerljive ljude, poput Muhameda ElBaradeija, razumnog političara koji i te kako poznaje i svijet visoke politike i način kako ona funkcionira. Ali, tko može jamčiti da bi ElBaradei, ako Mubarak ode, isplivao u prvi plan. Svaka revolucija je enigma, a još više su nepredvidivi novi lideri koji se rađaju na krilima revolucije. Strah od novog vođe Egipta u Washingtonu je vidljiva.

Europska unija, po svom \"dobrom\" običaju, bila je još rezerviranija. Sve se, na kraju, svelo na apele za mirno rješenje, a Robert Gibbs, glasnogovornik Bijele kuće, ipak je otkrio da je Amerika u stalnom i neprekinutom kontaktu s Egipćanima od početka krize. Nitko u drugo nije ni sumnjao! Kakve je sugestije dobio dugogodišnji prijatelj Amerike i dosad \"moćni\" čovjek mnogoljudnog Egipta Hosni Mubarak, teško je odgonetnuti. Jesu li mu Amerikanci predlagali odlazak ili kozmetičke promjene s vladom u kojoj su obavještajci i generali? Washington je naravno svjestan da scenarij sve više ispisuju događaji na glavnom kairskom trgu, a sve manje zakulisni razgovori u miljeu visoke politike. Oni mogu samo sanirati ono što će izrežirati egipatski narod.Strah Washingtona što će se dalje događati posve je razumljiv. S jedne se strane američka administracija boji domino-efekta u cijeloj regiji, pogotovo ako se privlačni miris revolucije proširi i do Saudijske Arabije.

Amerika između »sigurnog Mubaraka« i nesigurne egipatske budućnosti Od prvog dana egipatske krize Washington pokušava nemoguće: »sačuvati« Mubaraka i nakon što dugovječni predsjednik ode. Teško je procijeniti kome je u ovom trenutku teže: Hosniju Mubaraku koji očito mora otići, ili Baracku Obami koji se boji tko bi nakon njega mogao doći.Od prvog dana egipatske krize američka administracija pokušava nemoguće: balansirati između želja i realnosti, strahova i nada, s nemogućom misijom »sačuvati« Hosnija Mubaraka i nakon što dugovječni predsjednik ode. Nitko od Baracka Obame, naravno, nije očekivao da će se javno odreći Mubaraka, a što se iza kulisa događa teško je »pročitati« iz izjava glasnogovornika Bijele kuće. Ali, jasnije izražavanje stava Washingtona o egipatskom predsjedniku nije se dogodilo.