"Mekana moć" EU-a najbolje je uspjela u Poljskoj, jednog dana bi možda mogla zaliječiti i duboke balkanske rane. Zašto onda taj mehlem ne bi stabilizirao i bivše sovjetske republike, s kojima je u Pragu potpisan sporazum o partnerstvu?
Nekoliko je razloga da se dovede u pitanje mudrost toga poduhvata. Kao prvo, pokrenut je da bi se uspostavila protuteža ruskom uticaju. Drugo, u svakoj od tih zemalja vlada znatna unutrašnja napetost.
Ukrajinska narandžasta revolucija nije zapela zbog ruskog miješanja, već zbog unutrašnjih podjela koje su i dalje prisutne.
Gruziju neće stabilizirati ni EU ni perspektiva članstva u NATO-u, ali bi je još jedan obećani novi početak koji se ne ostvari mogao dodatno destabilizirati.
Regiji ne trebaju usijane glave koje počinju unaprijed izgubljene ratove s Rusijom, već pragmatičari koji uviđaju ograničenja nametnuta geografijom i privrednim vezama i koji su sposobni graditi konstruktivne odnose i s Moskvom i sa Zapadom.
Moskva želi imati pravo na veto u pogledu strateških partnerstava svojih susjeda, što ne može dobiti. Ta činjenica ne bi, međutim, smjela uticati na ponašanje EU-a i poticati je da formira saveze koji su po prirodi stvari neodrživi.
Evropska unija bi na taj način prije svega mogla dodatno oslabiti suverenitet svojih susjeda, zaključuje The Independent u komentaru.
