Kako su Amerikanci u Tihom okeanu izgubili svoj impresivni leteći nosač aviona

USS Macon izgradila je Goodyear-Zeppelin Corporation, koja je bila zajedničko ulaganje između Goodyear Tire and Rubber Company i njemačke Zeppelin Company. Cepelin je dizajniran da služi kao platforma za izviđanje dugog dometa za mornaricu, a bio je opremljen nizom sofisticiranih senzora i komunikacijske opreme. Macon je također bio klasificiran i kao nosač aviona jer je bio opremljen s četiri dvokrilca koji su se mogli lansirati i vratiti u zrak, dajući zračnom brodu jedinstvenu sposobnost za svoje vrijeme.

USS Macon je prvi leti imao 1933. godine i bio je jedna od najvećih letjelica ikada izgrađenih, s dužinom od 239 metara i najvećim promjerom od 40 metara. Međutim, uprkos svojoj impresivnoj veličini, cepelin je bio iznenađujuće okretan i mogao je postići brzinu do 139 kilometara an sat.

Macon je također bio opremljen brojnim naprednim mogućnostima, uključujući sistem balona koji je zračnom brodu omogućio kontrolu nad svojom visinom i sistemom plinskih ventila koji se mogao koristiti za brzo ispuštanje plina u hitnim slučajevima.

Uprkos svojim impresivnim sposobnostima, USS Macon imao je relativno kratak radni vijek. Cepelin je bio uključen u niz nezgoda i incidenata tokom svoje službe, a na kraju je izgubljen u tragičnoj nesreći 1935. godine. Nesreća se dogodila dok je Macon letio iznad Tihog okeana, a strukturni kvar na repu je uzrokovao da cepelin počne gubiti kontrolu.

Posada je reagovala tako što je ispustila velike količine balasta, što se pokazao kao loš potez. Brod se tada počeo naglo dizati i izgubljena je kontrola nad smjerom leta. Motori su pogonili letjelicu prema gore, sve više i više (na USS Maconu bilo je osam Maybachovih motora izrađenih u Njemačkoj, pri čemu je svaki imao 12 cilindara i 560 konjskih snaga).