Veliki broj Amerikanaca doslovno je plakao kada je vijest objavljena na radiju. Fotografije atentata i kasnije sahrane postale su jedne od fotografija koje su obilježile 20. stoljeće.
Prema zvaničnoj verziji, Kennedyja je ubio marinac Lee Harvey Oswald, koji je iste večeri uhapšen i optužen za atentat. Tvrdio je da je nevin, ali nikada nije dobio priliku da to dokaže. Dva dana kasnije, u policijskoj stanici i pred brojnim kamerama ubio ga je Jack Ruby, vlasnik noćnog kluba, povezan sa organizovanim kriminalom.
Oswaldovo ubistvo izrodilo je čitav niz teorija zavjere, koje su i danas aktuelne, a veliki broj Amerikanaca tada je mislio kako je sve to samo početak napada na SAD.
Suočen sa činjenicom da detalji ubistva možda nikada neće biti razotkriveni na sudu, dotadašnji potpredsjednik Lyndon B. Johnson, koji je na osnovu Ustava postao predsjednik, odobrio je rad specijalnog tijela nazvanog Warrenova komisija, kojem je cilj bio pronaći i objaviti sve vezano za atentat.
Zaključak komisije bio je da je Oswald djelovao sam i ubio predsjednika iz nepoznatih motiva. Nešto kasnije, posebna kongresna komisija donijela je zaključak da je istraga loše provedena i da je Kennedyjevo ubistvo rezultat zavjere.
Reditelj Oliver Stone i Kennedyjeva udovica Jackie čvrsto su vjerovali da iza atentata stoji tadašnji potpredsjednik SAD-a Lyndon B. Johnson te da je Oswald samo djelić šire grupe koja je isplanirala ubistvo.
Međutim, Discovery Channel je 2008. okupio tim naučnika i proveo svoju stručnu istragu atentata na Kennedyja. Iskoristili su najsavremeniju moguću opremu, poput surogata dijelova ljudskog tijela, raspršivača krvi i 3D računarskih simulacija.
Tim je zaključio kako su snaga i smjer vjetra, ugao i udaljenost hica te krhotine automobila u skladu sa zvaničnom verzijom, prema kojoj je Oswald pucao sa šestog sprata iz skladišta biblioteke u kojoj je bio zaposlen, a u kojoj je pronađena puška.
Atentat na Kennedyja izrodio je čitav niz knjiga, filmova, serija i predavanja.
Prvi američki predsjednik katolik
Kennedy je bio poznat kao veliki strateg i šarmer. U Bijeloj kući je proveo 1036 dana. Zakletvu je položio u januaru 1960. godine, bio je 35. predsjednik SAD-a i drugi najmlađi u historiji zemlje.
Prvi je američki predsjednik katolik (odnosno, prvi koji nije bio protestant), jedini koji je osvojio Pulitzerovu nagradu i prvi rođen u 20. stoljeću. Rođen je 29. maja 1917. godine, u jednoj od dobrostojećih američkih porodica, sa velikim političkim i poslovnim utjecajem.
Diplomirao je na Harvardu, na međunarodnim odnosima. Njegova teza o Minhenskom sporazumu, "Zašto je Engleska spavala", postala je bestseler.
Bio je vojnik i služio je u američkoj mornarici. U Drugom svjetskom ratu borio se na južnopacifičkom frontu, a nakon rata je, 1947. godine, počeo političku karijeru kao kongresmen u Zastupničkom domu. U Senat je ušao 1952., a 1960. je kao predsjednički kandidat Demokratske stranke na izborima pobijedio republikanca Richarda Nixona.
TV debata u kojoj je Kennedy doslovno “pomeo” Nixona je ušla u historiju. Zanimljivo je da su građani koji su debatu slušali na radiju prednost dali Nixonu, dok je gledaoce TV prijenosa Kennedy potpuno šarmirao.
Njegov mandat obilježilo je nekoliko važnih historijskih trenutaka, poput kubanske raketne krize i invazije u Zaljevu svinja. Inicirao je svemirsku utrku, koja je rezultirala slijetanjem Apolla na Mjesec.
Orijentisao se na sporazum sa SSSR-om u vezi sa utrkom u naoružanju. Ta politika je dovela do sklapanja Moskovskog sporazuma o zabrani nuklearnih eksperimenata. Program koji je predložio Kongresu za stvarno i potpuno provođenje građanske ravnopravnosti za Afroamerikance bio je, u tom pogledu možda najrevolucionarniji čin od vremena Abrahama Lincolna, što je Kennedyja najvjerovatnije i koštalo života.
Program Nova granica nije zaživio zbog snažnog otpora u kongresu, kojem su pečat dali demokratski kongresmeni i senatori s juga, uplašeni da bi Kennedy mogao nastaviti napore u smjeru ukidanja rasne segregacije započete u Eisenhowerovo doba.
Kennedy je prilično slabo podržavao pokret za građanska prava pod Martinom Lutherom Kingom i angažovao se tek pod pritiskom javnosti i svog brata Roberta. S druge strane je intenzivirao napore za obračun sa organiziranim kriminalom te je u tu svrhu angažirao na tom planu dotada uglavnom inertni FBI.
Krajem 1963. počeo se pripremati za izbornu kampanju 1964. godine, gdje je poseban naglasak stavljen na južne države, u kojima nije bio popularan kao u ostatku zemlje. Zbog toga je i odlučio posjetiti Teksas, te je 22. novembra 1963. sletio u Dallas.
Dok se u otvorenom automobilu vozio ulicama u društvu supruge i teksaškog guvernera Johna Conallyja, na kolonu su ispaljena tri hica. Jedan je metak pogodio i ranio Conallyja, a dva su pogodila Kennedyja. Jedan metak završio je u njegovom vratu, a drugi u glavi. Odmah je prebačen u bolnicu, gdje je ubrzo proglašen mrtvim.
Buran privatni život
Njegov privatni život privlači možda i više pažnje nego zavjere o atentatu. Brak sa Jacqueline Bouvier, koju je oženio u septembru 1953. godine, te brojne afere, od kojih je najpoznatija ona sa Marilyn Monroe, stvorile su legendu.
Pjesma koju je Monroe otpjevala u Madison Square Gardenu 1962. godine, "Happy Birthday Mr. President", postala je dio popularne kulture.
Kennedyjeva sudbina oslikala se i na čitavoj njegovoj porodici, koju je pogodio niz uspona i padova te preranih smrti članova. Od njegovo četvero djece, danas je živa samo kćerka Caroline, koja je trenutno ambasadorica SAD-a u Japanu.
Nakon atentata se o Kennedyju počeo graditi mit kao jednom od najvećih državnika svog vremena, čiji je brutalno presječeni mandat predstavljao svojevrsno zlatno doba američke demokratije. Tome je doprinijela i Jacqueline Kennedy, usporedivši svoj glamurozni boravak u Bijeloj kući sa legendarnim Camelotom, dvorom kralja Arthura. Zbog toga se za Kennedyjev mandat u Bijeloj kući danas često koristi izraz "Camelot".
Mit su preuzeli i rafinirali tzv. baby boomeri - generacija čiji su mnogi pripadnici postajali politički aktivni baš u doba atentata, a u mladolikom, idealističkom predsjedniku mučeniku su vidjeli same sebe.
Zbog toga su, ne samo američki liberali, nego i radikalni ljevičari, Kennedyja preuzeli kao svoju ikonu te mu pripisivali zasluge za mnoge reforme i dostignuća njegovih prethodnika i nasljednika, pogotovo u oblasti borbe za mir u svijetu, prava Afroamerikanaca, žena, homoseksualaca i sl.
Trend je izgubio na snazi tek posljednjih decenija, kada su historičari zauzeli objektivniji stav, kojem je doprinijelo i iznošenje mnogih kompromitujućih podataka iz Kennedyjevog života, pogotovo onih koji su se ticali njegovih veza s organiziranim kriminalom, načina života playboyja, povezanosti sa nerazjašnjenom smrti Marilyn Monroe te ovisnosti o narkoticima.
Holivudski glumac iznenadio promjenom imidža na crvenom tepihu: Pitaju se šta mu se desilo
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
