Markvoort ima cističnu fibrozu, neizlječivu bolest koja uzrokuje nakupljanje sluzi u plućima. Skoro četiri godine pripovjedala je na svom blogu o životu koji je određen tom bolešću. Nastavila je čak i kad je bilo malo vjerovatno da će joj biti presađeno zdravo plućno krilo, kako bi ozdravila, javlja CNN.
U eri interneta, mnogi ljudi preslikavaju svoj život kroz video, lični blog, ili, pak, velike stranice poput CaringBridge.org, gdje se pacijenti povezuju i razmjenjuju mišljenja online.
Dijeljenje mišljenja o životu i umiranju
"Ono što danas gledamo u posljednjih deset godina, postupno se kreće od kulture koja je tokom 20. stoljeća, postala vrlo zatvorena kad je riječ o smrti", rekao je dr. Chris Feudtner iz dječije bolnice u Pennsylvaniji (SAD).
Potvrđuju to i drugi stručnjaci prema čijim se riječima, zapravo, dogodio takav kulturni pomak da ljudi danas bez ustezanja i iskreno razgovaraju o smrti.
Blogeri kao što su Miles Levin (18), koji je imao rijetku bolest, rak mekih tkiva, i umro 2007., te Michelle Lynn Mayera (39) koja je imala sklerodermiju i umrla 2008., također su dijelili svoja mišljenja o životu i umiranju.
"Mi smo sve otvoreniji o onome što činimo svaki dan, bilo da to dijelimo preko videa, bloga ili Facebooka. Stoga i ne čudi što se otvorenost ljudi proteže do posljednjih dana ili sedmica", rekao je dr. David Cassarett, autor knjige "Posljednja djela", koja govori o odlukama na kraju života.
On napominje da takvi blogovi mnogo znače, jer oslikavaju iskustva koja su nepoznata mnogima od nas. Blogeri poput Eve Markvoort bez ustezanja govore o užasnom i brutalnom procesu umiranja.
Eva je počela pisati blog 2006., jer su pacijenti s cističnom fibrozom morali biti izolovani zbog opasnosti od infekcija. Sama u bolničkoj sobi u Vancouveru, ona je krenula u potragu za drugim pacijentima na internetu.
Naziv bloga 65_RedRoses potiče od njene djetinje nemogućnosti da izrekne termin cistična fibroza, pa je blogu dala naziv koji mnoga druga djeca s tom bolešću koriste - "65 ruža". Markvoort je dodala riječ crvena, jer joj je to omiljena boja.
Ona je u kanadskom dokumentarcu "65_RedRoses" govorila o svom iskustvu s bolešću: nasilnom kašlju, povraćanju, bolnim procedurama...
Dokumentarac je pratio dok čeka transplantaciju dva plućna krila, te kad se sprijateljila s dvije američke djevojke koje imaju istu bolest. Film završava hepiendom: Eva je dobila nova pluća i činilo se kako će se oporaviti.
No, za manje od dvije godine, njeno tijelo je počelo odbijati nova pluća. Kapacitet pluća je nestao, a svaki dah postao je naporan.
Nadala se da će postati glumica
"Ubijam se lijekovima. Ne mogu disati", pisala je tada na blogu.
U video zapisu u kojem govori o svojoj skoroj smrti, Eva je rekla da je vrlo sretna, jer je voljela više nego što bilo ko može zamisliti. Dodala je kako slavi to i kako slavi svoj život.
Eva je bila okrunjena kraljica ljepote u New Westminsteru, predgrađu Vancouvera, te je pohađala University of Victoria, nadajući se da će postati glumica.
"Bolest je spriječila u tome, ali je ona našla načina da iskaže svoju umjetnost, pisanje bloga je jedan od njih", rekla je njena majka.
Nekad, Evini postovi nisu imali riječi, već samo njene i slike njenih najbližih.
"Ovo je kraj mog života, ali to nije kraj moje ljubavi", reklao je za videozapis.
Umrla je 27. marta 2010.
Njena porodica, međutim, namjerava nastaviti održavati živim blog njihove kćerke, tako što će se na njemu petkom u 19 sati održavati online druženje.
"Ona je naznačila da je super ideja da njen blog bude dostupan i da ga ljudi posjećuju i nakon njene smrti", rekla je Evina majka.
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
Esma Numanović predstavila album prvijenac: "Blista" je prava muzička poslastica
