Riječ je o posljednjem parlamentarnom tijelu koji je prema belgijskom ustavu trebalo dati zeleno svjetlo za reformski ugovor EU-a.
Belgijska parlamentarna procedura je jedinstvena u Evropi jer je zemlja između Flamanaca i Valonaca (frankofona) podijeljena po jezičnom principu. Ukupno dva doma federalnog parlamenta, te pet regionalnih skupština i skupština jezičnih zajednica imali su pravo po ustavu glasati o novom prijedlogu reformskog ugovora EU-a.
Tekst Lisabonskoga reformskog ugovora formalno mora potpisati i kralj kako bi ratifikacija bila konačna.
Procedura ratifikacije je za sada zaustavljena samo u Poljskoj, čiji predsjednik odbija staviti potpis na reformski ugovor, te privremno u Češkoj gdje se Lisabonski ugovor našao pred Vrhovnim sudom.
Irska je jedina članica EU-a koja je odbila Lisabonski ugovor na referendumu, iako spada u red zemalja prema kojima su fondovi EU-a bili najizdašniji – ukupno više od 62 milijarde eura od 1973. kada je tadašnja siromašna i socijalno raslojena Irska primljena u članstvo.