Međutim, ta vremena su prošla i u Njemačkoj je 1. maj datum koji ima još samo status praznika. Članstvo u sindikatima se rapidno smanjuje već godinama. Pritom se okolnosti u radnom svijetu mijenjaju brzim tempom. Oni što zavise od cijena rada i plaća danas žive u brigama hoće li i sutra imati posao.
O tome koliko je Prvi maj danas značajan najbolje govore slike sa sve brojnijih protesta radnika...
«Oko stotinu radnika osiguravajućeg koncerna "Alianz" okupilo se u centru Koelna. Oni nose crvene zastave sindikata Verdi i transparente na kojima piše «Majka Aijansa odbacuje svoju djecu». Njihov koncern je prije godinu dana najavio zatvaranje 7.500 radnih mjesta, ljudi su se našli u šoku. Zaposlenje u ovoj branši decenijama je smatrano za dobro plaćen posao čitavog života.»
Takav razvoj je primjetan i u drugim branšama, kaže Wolfgang Ulenberg. On je predsjednik sindikata regionalnog ogranka Saveza njemačkih sindikata.
«U trenutku kada ljudi primijete da se radi o njihovoj zaradi, i njihovom radnom mjestu, oni postaju naši članovi. Tada im je potrebna zaštita i naša saglasnost. Mi možemo da konstatujemo da smo izgubili članstvo među starijima, i nezaposlenima, ali mi dobijamo sve više novih mladih ljudi, žena... koji kažu 'Ja sam u nevolji, ja sam ne mogu da se nosim sa situacijom, sindikati su na našoj strani.'«
To što je njegova organizacija od početka 90-ih izgubila pet miliona članova i što je još samo oko 20 procenata svih zaposlenih organizirano kroz sindikate, on ne navodi.
Wolfgang Ulenberg zauzima borben stav i o gubitku značaja sindikata ne želi da zna. Samo još tradicionalni majski protesti pokazuju da ljudi polažu velike nade u Savez njemačkih sindikata.
Era patetičnih majskih govora je prošla, kada je prvi maj bio politički praznik na kojem su sindikati pozivali na demonstracije za njemačko jedinstvo. Prije svega Berlin je bio grad u kojem su se okupljale mase.
Prvi maj je praznik sa promjenjivom istorijom, nedjeljivo povezan sa sindikalnim pokretom. U vrijeme carstva stotine hiljada su demonstrirali tražeći pravo na osmosatno radno vrijeme i organiziranje u sindikate, podsjeća Deutsche Welle.
Nacionalsocijalisti su iskoristili praznik rada za propagandne marševe i zapaljive govore, zbog čega nacisti i danas rado koriste 1. maj za demonstracije. S ponovnim ujedinjenjem Njemačke i marševi na Berlinskom Aleksanderplatzu su doživjeli kraj.
Dan rada ponovo pripada sindikatima, a oni uprkos ukidanja radnih mjesta u osiguravajućim društvima, bankama ili u pošti gube sve više članova.
