Komunikacija između Dragana i Radovana najviše se odvijala putem SMS poruka - jedan drugom su se obraćali u ženskom rodu.
"On je mene zvao ‘tetka’, a ja njega ‘Anči’. Dogovor je bio da uvijek prvo slovo poruke ponovimo dva puta, tako smo riječ 'šta’ smo pisali s dva ‘š’, čime smo bili sigurni u identitet onog drugog", otkrio je Dragan šifrirane poruke kojima je komunicirao sa stricem.
"Viđali smo se, prenosio sam mu poruke, obavještavao ga o obitelji te mu prvi rekao da mu je majka bolesna. Dostavljao sam mu Sonjine i Sašine fotografije, kao i one na kojima se nalaze njihova djeca, ali oni nisu znali da sam ih nosio stricu", otkriva Dragan, dodajući da je za kontakt sa stricem znao jedino njegov otac Luka, koji je otprilike znao gdje mu stanuje brat.
Osim u iznajmljenim stanovima, Dragan se sa stricem viđao i na predavanjima. Takvi susreti bili su isključivo zbog dostavljanja poruka važnih za sam bijeg.
Dragan priča da je Radovanu bilo prilično teško kada je vidio ženinu video poruku u kojoj ga je moli da se preda. Ipak, "kada je ponovno vidio taj snimak, rekao je da je ona sve to učinila pod pritiskom - na snimku se vidi u jednom trenutku da odmahuje glavom", pojasnio je Dragan.
U tih šest godina njihova druženja, Karadžić nije napuštao Srbiju, tvrdi Dragan, dok je falsificirane dokumente nabavio preko švercera, koje je navodno upoznao pred kioskom.
Dragana Karadžića ne zabrinjavaju to što neki mediji propituju istinitost njegovih navoda. "Ako misle da je tako, neka istražuju", naposljetku je poručio Karadžićev nećak dodajući kako se istinitost njegovih tvrdnji može provjeriti mobitelima, koji su pronađeni kod strica Radovana.
