Dok je ljudi poput vas, još ima nade za čovječanstvo :)))). Hvala curke prije svega na lijepim riječima, a onda i na vašoj ponudi. Ma čovjek nije ni svjestan koliko je jak, dok ga ne zadesi neki belaj, ali hvala Bogu, sve se izdrži i opet stane na noge :). Nek' je glava na ramenima, a sve ono materijalno što se da nadoknaditi, nije ni vrijedno zdravlja i živaca.

stroke, svaka ti cast na razmisljanju. yebes materijalno. moj tata je ostao siroce u WWII i uvijek je govorio - sve sam u zivotu stekao, popravio, nadoknadio - samo roditelje nikad. naravski da ti takvi momenti otezaju zivot (njezno receno), naravski da treba biti prvenstveno psihicki jak za takve stvari, ali cinjenica je da ma koliko prezirali materijalno - to materijalno ti treba za normalan zivot. moje komsije su bile zrtve poplave i moja sestra. znam sta je to. ne daj boze nikom. jezivo je sto ti se desilo 3x u godini dana... eto, zelim vam beskrajno mnogo suncanih dana, a kisu - samo kad je pozelite i kad vam istinski treba i u normalnoj mjeri. s takvom pozitivom ces izaci iz svake nevolje ;) cuvaj se, draga moja.

Od plakanja, cviljenja i žaljenja nad materijalnim stvarima nemam ništa, uostalom ja sam njih kupila, a ne one mene...i ako Bog da, kupit ću ih opet...sve se to da namiriti, ali ne daj Bože da je u pitanju život, zdravlje...Uostalom, bolje pare potrošiti na kupovinu tih nekih stvari, nego na zdravlje...Ništa nije vrijedno zdravlja i mog osmjeha. Nemamo 5 života, nego ovaj jedan i ne želim da mi prođe u kukumakanju za nečim što nije vrijedno mene i meni dragih ljudi.

:D stroke... da ti ne vidim nik pored zadnjeg komentara, pomislila bih da sam ga ja pisala :)))) ma, bravo curo! yebes poplave, yebes stvari, nek' ste vi svi zivi i zdravi i veseli jos puuuuuno puuuuuuno godina! kako volim taj pozitivan stav! svaka ti cast!