"Tada nikakve mogućnosti za isplatu štediša nije bilo, Slovenija nije imala devize, prilikom osamostaljenja bilo je samo 170 miliona njemačkih maraka rezervi na našim deviznim računima uz inostranstvu", rekao je Arhar u razgovoru za Slovensku televiziju u četvrtak kasno na večer.
Slovenija nije tada bila u stanju isplatiti niti štediše s boravištem u Sloveniji.
Isto tako, ustvrdio je Arhar koji je niz godina bio slovenski povjerenik za pitanje Ljubljanske banke u pregovorima s Hrvatskom, pogrešno je tvrditi da je ustavni zakon kojim je Slovenija 1994. godine "staru" Ljubljansku banku ustavnim zakonom pretvorila u ustanovu koja je preuzela dugove prema štedišama, dok je aktiva prebačena na novoustanovljenu Novu Ljubljansku banku (NLB), prihvaćen kao mjera da se ne isplate štediše izvan Slovenije.
"To je tada bila protumjera za zaštitu Slovenije od međunarodnih povjerenika", rekao je Arhar.
Prema njegovim riječima, Slovenija je u pregovorima s Hrvatskom oduvijek tražila da se problem dugova Ljubljanske banke u Hrvatskoj gleda skupa s njenim potraživanjima prema hrvatskim preduzećima, da se banka i njezino poslovanje "gledaju kao cjelina", te da se Ljubljanksoj banci omogući rad u Hrvatskoj kako bi postepeno mogla vraćati i svoje obveze.
Arhar drži da bi i slovenska vlada trebala sada povesti više računa o potraživanjima LB-a u Hrvatskoj, kako bi se oni naplatili.
Što se tiče postupka u kojemu će prema presudi suda u Strasbourgu štediše od Slovenije zahtijevati naplatu duga, Arhar je rekao da će oni morati iskazati vjerodostojne dokumente da imaju pravo na naplatu štednje.
Tako će u slučaju da su vlasnici štednih knjižica Ljubljanske banke u međuvremenu umrli, njihovi nasljednici morati predočiti sudsku dokumentaciju da su zakoniti nasljednici, pojasnio je Arhar.