Amar Ajdinović - karikaturista čiji radovi ne ismijavaju već nasmijavaju
"Moja karikatura je izraz čovjekovog duha, osobine karakteristike, načina života, fizičkih osobina... To je opis osobe skoro u kompletu, samo kroz jedan portret", objašnjava Ajdinović i dodaje: "Crtanje ljudi po narudžbi nije lahak posao, ljudi ne vide sebe uvijek onakvim kakvi jesu. Morate biti pažljivi i ne dodirnuti im ono što ne žele da se istakne, zato su moje karikature nazvali 'lijepe karikature'. Ja ne izražavam deformitet osobe, već karikiram njene dobre osobine jer one traju, a loše su kratke i prolazne."
Vizuelni kontakt može biti presudan
Amar iza sebe već ima mnogo projekata, a među važnije svrstava prvu samostalnu i veoma plodnu izložbu karikatura bh. sevdalija "Tumači plemenite bosanske tuge", na kojoj je u Art kući sevdaha prošle godine predstavio 34 karikature autora, interpretatora i velikana sevdalinke koji su živi, ali i onih koji više nisu sa nama. Našle su se tu karikature Safeta Isovića, Mehe Puzića, Hanke Paldum, Zaima Imamovića, Emine Zečaj..., a promovisana je i nova knjiga Vehida Gunića za koju je ilustraciju napravio upravo Ajdinović. I upravo je Gunić za Amara rekao: "Karikaturista uglavnom uvijek ima jasno određen cilj: nagrditi svoga junaka, unakaziti, ismijati, izobličiti, izvitoperiti i poružni da mu se život smuči. Na ovoj izložbi karikatura našeg Amara Ajdinovića, nema ružnih likova. Svi su lijepi kao divni likovi iz rane faze stvaranja Walta Disneya."
Naš sagovornik ističe da je dobar likovni izgled bilo kojeg medija jako važan jer je vizuelni kontakt prvo što kupac zapazi. Tek poslije dolazi sadržaj. Zato Amar na jednoj karikaturi radi i do osam sati u kontinuitetu.
"Sam nastanak mojih karikatura je složen. Prije svega naravno crtam na običnom papiru, običnom olovkom, a poslije toga se formiraju finalne linije repidografima, pa se sve to skenira i onda počinju 'igre bez granica' na kompjuterskim programima za umjetnike. Tu mi ode puno vremena, ali se isplati jer je krajnji ishod čudesan", ne krije svoje oduševljenje ovaj umjetnik.
Niko nikad nije odbio preuzeti naručeni crtež
Priznaje da su trenuci kad nije zadovoljan krajnjim ishodom veoma rijetki.
"To je valjda zato što u tih osam sati dam sebe maksimalno da bih izbjegao svoje lično razočarenje", objašnjava.
Naručioci njegovih radova dobiju karikaturu na debljem A3 formatu papira. Neki imaju posebne želje, a neki mu prepuste kompletan izgled, okvir i pakovanje.
Na pitanje je li ikad doživio da se nekome ne svidi konačan rezultat rada i da odbije preuzeti svoj crtež priznaje: "Hvala Bogu, još uvijek nisam doživio neprijatnosti, mada ih čovjek očekuje jer je crtanje individua osjetljiv posao. Svi smo različiti i imamo osjećaje, pa sam ja jako pažljiv."
Restauracije levhi - angažmani za poseban ponos
Ajdinović sa zadovoljstvom ističe angažman u dječijoj i omladinskoj štampi za ilustrovanje i likovnu obradu lista "Vesela sveska", nagrade u srednjoj školi i drugo mjesto u Evropi, ali je posebno ponosan na projekte restauracije kaligrafije i levhi na džamiji Gerdan Hadži Husejin, izgrađenoj 1473. godine, džamiji Topal Hadži Ejne Han Lubina iz 1540. i projektu na kojem je angažovan prije mjesec - mihrab Porčine džamije sa odgovarajućim levhama.
"Na Akademiji likovnih umjetnosti pored svoje struke izborno sam studirao kaligrafiju kod prof. dr. Ćazima Hadžimejlića, tako da s tim znanjem nisam imao straha za ove poduhvate", samouvjereno kaže Ajdinović, ali dodaje da je pisanje ukrasnog arapskog pisma osjetljiv i odgovoran posao.
Dogodine velika izložba portreta
Kao i svakom umjetniku i Amaru je cilj svoje radove pokazati javnosti na velikoj izložbi. Sljedećeg ljeta predstavit će portrete svih velikana koji su na bilo koji način dali svoj doprinos kulturi u našoj zemlji.
"U izradi je oko stotinu portreta", otkriva nam, ali još uvijek ne zna kad i gdje će se izložba održati. Ipak, očekuje veliku podršku: "U ovom poslu sam upoznao mnogo dobrih ljudi i nama svima dragih poznatih osoba koje su obećale da će nas počastiti svojim dolaskom na izložbu".
Pored svih ovih angažmana, Ajdinović je već godinama predavač na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu, gdje na Pedijatriji, u okviru projekta "Škola u bolnici" bolesnu djecu uči likovnom obrazovanju.
"Škola u bolnici je moj stalni posao, s ponosom ga radim već četiri godine. Dječica koja su ozbiljnije bolesna i provode mnogo vremena u bolnici su posebno vrijedna, hrabra, inteligentna, kreativna, draga, zahvalna djeca, djeca s kojom je lijepo raditi, a moja obaveza je da im kao 'likovnjak' svaki dan nabacim osmijeh na lice i dane u bolnici učinim lijepim i šarenim", kaže ovaj vrijedni profesor koji je i sam roditelj dvjema djevojčicama.
"Najveća nagrada mi je biti otac dvije prelijepe kćeri čiju umiljatost ne mogu da nacrtam ni opišem", poručuje ponosni tata.
