Džananović o neustavnom "Danu RS-a": Nedopustivo je ignorisanje nasrtaja na državu BIH
Probosanski lideri i predstavnici svih nivoa vlasti, a posebno Visoki predstavnik moraju učiniti više ako žele da zaustave ove provokacije. Nažalost te reakcije izostaju, kao i reakcije Tužilaštva BiH koje ne radi svoj posao, mišljenja je Muamer Džananović, saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava UNSA.
"Oni moraju učiniti više kako bi spriječili nasrtaje na državu Bosnu i Hercegovinu. Ali i prijetnje, oduzimanje elementarnih ljudskih prava, ugrožavanje sigurnosti i razne druge parade koje se na svakodnevnom nivou organiziraju pred domovima malog broja Bošnjaka, Hrvata i drugih građana koji danas žive u Republici Srpskoj", ističe Džananović.
On hronološki podsjeća na niz neustavnih, nezakonitih odluka donesenih tokom 1991. godine koje su zaokružene 9. januara 1992.
"Na današnji dan, 9. januara 1992. godine, na 5. sjednici samoproglašene "Skupštine srpskog naroda u BiH", donesena je Deklaracija o proglašenju tzv. "Republike srpskog naroda u Bosni i Hercegovini". Navodi se da se ta samoproglašena Republika nalazi u sastavu Savezne države Jugoslavije, što je u tom trenutku zapravo velika Srbija, a u članu 3. je, između ostalog rečeno, da treba izvršiti "teritorijalno razgraničenje sa političkim zajednicama drugih naroda Bosne i Hercegovine". Kontinuitet i dosljednost provođenja te politike i tih fašističkih ciljeva vidljiva je i na primjeru kad je Radovan Karadžić 12. maja 1992. godine na 16. sjednici samoproglašene "Skupštine srpskog naroda", koja je održana 4. mjeseca i 3 dana nakon ove održane 9. januara 1992. pročitao "strateške ciljeve srpskog naroda u BiH" koje je usvojila Skupština. Ono što su naglasili 9. januara 1992. ponovili su s 1. ciljem u kome se kaže da treba izvršiti "državno razgraničenje od druge dvije nacionalne zajednice"", ističe Džananović.
Podsjeća da je usvojeno ukupno šest ciljeva koji su mogli samo da se realiziraju genocidom, što je na toj sjednici decidno naglasio Ratko Mladić, ali su ih dosljedno provodili i mnogi izvršioci, uključujući i Karadžića i Mladića koji se trenutno nalaze u zatvorima, presuđeni na doživotnu robiju i, između ostaloga, genocid nad Bošnjacima.
"Danas se njihove fotografije nosaju ulicama i zalijepljene su na zvaničnim institucijama Istočnog Sarajeva, širom Republike Srpske i Srbije. Dolazak u Istočno Sarajevo Ivice Dačića, ministra vanjskih poslova Srbije i dolazak drugih zvaničnika iz Srbije simbolizira potvrdu da zvanična Srbija ne odstupa od svojih višestoljetnih teritorijalno ekspanzionističkih ciljeva prema Bosni i Hercegovini. Dačić je naprimjer početkom januara 1992. u SPS-ovom stranačkom časopisu pisao "da su se za ostanak u novoj saveznoj državi izjasnili, na ovaj ili onaj način, republika Srbija, Crna Gora, Republika Srpska Krajina i Srpska republika Bosna i Hercegovina (u kojoj se nalaze Autonomna regija Krajina, SAO Sjeverna Bosna, SAO Semberija, SAO Romanija i SAO Istočna Hercegovina). Dačić je naglasio da je to ukupno 12 miliona građana", podsjeća Džananović.
Podsjeća da su tokom opsade Sarajeva agresori znali šta rade.
"Željeli su ubiti kulturu, povijest, željeli su nasilno prekinuti činjenicu da je Sarajevo multietnički, multikulturalni i multireligijski centar Evrope. Željeli su ubiti taj duh Sarajeva i Bosne i Hercegovine. I današnjim činom i paradom žele reakciju kako bi dobili argument za svoje ciljeve od kojih ne odustaju. Danas kao i tada, tokom agresije, međunarodna zajednica to samo posmatra i svojim odnosom stimulira sljedeće korake onih koji nasrću na našu domovinu. Smatram da do istinskog pomirenja u našoj domovini neće doći dok ne dođe do masovnog odbacivanja ideologije zla koja je dovela do masovnih zločina i genocida. Ta ideologija se danas veliča i slavi nekoliko kilometara od nas. Nažalost, čini se da ona danas ima ništa manje sljedbenika nego 1991. i 1992. godine", ističe Džananović.
