{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Živanović: Čin rušenja Berlinskog zida pokazao da podjele nikad nisu bile dobre

F
9.11.2014. u 09:32
0
2
Živanović: Čin rušenja Berlinskog zida pokazao da podjele nikad nisu bile dobre
0
Živanović: Čin rušenja Berlinskog zida pokazao da podjele nikad nisu bile dobre
Miodrag Živanović
Rušenjem Berlinskog zida srušena je blokada, odnosno granica koja je dijelila Evropu na zapadni i istočni blok, a taj čin je pokazao da podjele nikada nisu bile dobre - ocijenio je u razgovoru za Agenciju Fena pofesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci Miodrag Živanović, povodom 25. godišnjice pada Berlinskog zida.
Kaže da je činom rušenja zida otvoren prostor za stvaranje Evrope kao jedinstvenog prostora, ali da je iako je to bio kraj hladnog rata, politika, nažalost, donijela i negativan predznak jer je i na tom jedinstvenom prostoru dolazilo i još dolazi do novih-drugačijih podjela koji su različite prirode i nisu samo ideološke nego i ekonomske.

"Podjele se ogledaju u onome što je poznato kao liga osnivača Evropske unije, dakle najuži krug tih zemalja, a onda su dolazile u nekoliko navrata, kako su primane i druge članice, uvjetno rečeno manje važne države. Stvorene su i takve vrste podjela", ističe Živanović.

Stava je da dominacija Njemačke i još nekoliko zemalja Evropske unije u odnosu na druge članice dovodi do toga da se taj jedinstveni prostor ponovo dijeli.

Na pitanje može li se povući paralela između rušenja Berlinskog zida i raspada bivše Jugoslavije, profesor Živanović kaže da se s obzirom na još malu vremensku distancu nije primjereno govoriti o direktnom utjecaju kada je riječ o raspadu bivše Jugoslavije.

No, ono što je važno za Balkan i BiH, jeste da su na Balkanu prisutne drugačije podjele nastale iz drugih razloga te ih profesor naziva "podjelama u glavama“ jer granice među narodima na Balkanu nisu na geografskoj mapi nego "u našim glavama“.

"Zato ovdje treba raditi dugoročan posao da bi se takve podjele smanjivale, a u konačnici i potpuno eliminirale. Ipak to je daleka budućnost, imamo iskustvo rušenja Berlinskog zida, ali ne znam kada će to doprijeti do glava naših političkih lidera", ocjenjuje Živanović.

Smatra da je tranzicija zemalja istočnog bloka blizu kraja kod onih država koje su već članice Evropske unije, ali što se tiče BiH ta situacija je suprotna "jer su završeni izbori pokazali da smo se vratili u 1990. godinu".

Tvrdi da nove vlasti ni ne trebaju biti formirane jer su formirane prije gotovo četvrt vijeka zbog čega se može reći da proces tranzicije u BiH ide unazad što se može nazvati i "bh. paradoksom“, ali "kako god se nazivao on ne ide prema budućnosti nego prema prošlosti".

Historičar Instituta za historiju Sarajevo Edin Omerčić ističe da rušenje Berlinskog zida promatra kao blještavi događaj, eksploziju, prasak u procesima koji su se odvijali na svjetskoj i evropskoj političkoj sceni od početka 80-ih godina.

"Integracijski procesi u Evropi nisu bili u žiži javnosti, mada je funkcionirala Evropska ekonomska zajednica. Od sredine 80-ih godina u zemljama ''iza željezne zavjese'' počinju promjene izazvane političkim, ekonomskim i društvenim reformama u SSSR-u", kaže Omerčić.

Naglasio je da je nakon rušenja ovog zida uslijedio naporan proces ujedinjenja pri čemu je gotovo u potpunosti bilo riješeno pitanje vanjskih granica ujedinjene države, a ovim činom Evropa nije više bila podijeljena kao u vrijeme hladnoga rata, odnosi su se "odmrznuli", što treba zahvaliti i novim tehnologijama.

Govoreći o poveznici između raspada Jugoslavije i rušenja Berlinskog zida, Omerčić ističe da je proces raspada Jugoslavije počeo još 1988. godine jer su institucije države bile ozbiljno narušene. Uslijedila su populistička "događanja naroda", masovni skupovi nezadovoljstva, radnički štrajkovi, a sve su učestaliji i napadi na dogme režima.

"Bosna i Hercegovina i njeno rukovodstvo je tada već bilo uzdrmano aferama. Tako da je stanje u zemlji bilo haotično. Kada tome pridodamo sijanje spirale straha, rat srednjovjekovnim simbolima, vjeru u vraćanje mitološki iskonstruirane prošle stvarnosti, onda je tu sam čin rušenja ovog zida 1989. godine poslužio nekim našim neimarima da zidaju zidove", stava je Omerčić.

Podsjeća da su uvođenjem višestranačkog sistema donijeti ustavni amandmani kojima je dozvoljeno osnivanje stranaka i njihovo sudjelovanje u izbornom procesu, ali je pitanje koliko su te promjene uistinu bile demokratske budući da je parlamentarizam na ovim prostorima gotovo "egzotika“.

Izgradnja Berlinskog zida počela je 13. augusta 1961. godine s namjerom da se spriječi bijeg stanovnika iz Istočnog u Zapadni Berlin, koji je bio enklava u sastavu Savezne Republike Njemačke okružena tadašnjom Demokratskom Republikom Njemačkom, nakon što je prethodno utvrđena i osigurana granica između tadašnje dvije Njemačke.

Od uspostave Istočne Njemačke 1949. godine do početka gradnje Berlinskog zida 12 godina poslije, iz Istočne u Zapadnu Njemačku prebjeglo je 3,2 miliona ljudi, mahom mladih i obrazovanih ljudi. Nakon izgradnje Berlinskog zida pa do njegovog pada 1989. godine prebjezi praktično su zaustavljeni.

Berlinski zid bio je sigurnosni pojas oko zapadnog Berlina dugačak 155 kilometara, širok do 500 metara, s fizičkim zaprekama, minskim poljima, bodljikavom žicom, elektrificiranom ogradom, bunkerima i stražarskim tornjevima.

Početak rušenja Berlinskog zida dogodio se u noći 9. novembra 1989. godine, svega nekoliko sati nakon što je na konferenciji za novinare Günter Schabowski, šef Socijalističke partije Istočne Njemačke, objavio da će istočnonjemačka vlada otvoriti granične prijelaze prema Zapadnoj Njemačkoj.

Niko od političkih vođa Istočne Njemačke nije imao hrabrosti pozvati vojsku i policiju da bi se zaustavila masa ljudi pa su građani idućih dana čekićima malo- pomalo počeli rušiti Berlinski zid. Ovaj proces u konačnici je rezultirao ujedinjenjem dvije Njemačke.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: