Zone komfora u politici
45

Zašto je parlament miliji od izvršne vlasti ili gdje su se izgubili brojni opozicioni asovi

R. D.
Foto: E. H./Klix.ba
Foto: E. H./Klix.ba
Svi sektori u našoj zemlji muku muče s nedostatkom radne snage, a vjerovali ili ne, slične trendove možete zabilježiti i u politici. Politika možda ne oskudijeva u kvantitetu, ali u kvalitetu kadrova itekako.

Svako malo ćete čuti da su generacije političara kadrovski sve slabije, da su oni iz devedesetih bili bolji od onih iz dvijehiljaditih, a oni pak od ovih današnjih. Uz to se lako navode primjeri i usporedbe po pozicijama, ko je nekad obnašao jednu funkciju, a ko sada i teorije najčešće "drže vodu".

Kadrovski deficit vidljiv je kod vlasti, ali i kod opozicije, koja pak za političare ima još teži zadatak, da izbori promjenu vlasti te onda kadrovski na što je moguće kvalitetniji način popuni izvršnu vlast.

Politika je personalna vještina, a posebno na našim prostorima zasniva se na jakim individualcima koji treba da se nametnu kao lideri. Optimalan način izgradnje lidera je gradnja "autoriteta znanja", a to se najčešće postiže kroz jačanje užih specijalnosti pojedinca i insistiranje na temama koje im "leže".

U tom procesu bilo je odličnih primjera i opozicionih političara koji su se "školski" uspjeli izgraditi forsirajući pojedine specifične teme, kao što su obrazovanje, urbanizam, građenje, finansije, saobraćaj... I onda kad su se taj rad i nagomilano znanje trebali preliti u konkretne rezultate kroz izvršnu vlast, znao se desiti korak natrag ili rokada u političkoj strategiji.

Čest je slučaj kod nas da opozicioni političar koji se gradio kao lider ili ekspert u pojedinoj oblasti nikad ne uđe u izvršnu vlast nego kad njegova politička opcija formira većinu odabere mirniji život u zastupničkim klupama, time i na neki način posrne u svom političkom putu. Ako analizirate brojne naše vlade i parlamente, najčešće ćete doći do zaključka da je kadrovski bogatija zakonodavna vlast, a da u izvršnoj često debitiraju potpuni anonimci. U razvijenim demokratijama najčešće je potpuno suprotno.

Tako na pojedinačnoj odluci i nedostatku želje i ambicije da se napusti vlastita zona komfora i uđe u pravu političku borbu koju nameće obnašanje neke ministarske funkcije gubi društvo u cjelini. Posljednje afere i sudski procesi u koje su umiješani pojedini naši premijeri i ministri vjerovatno će samo pogoršati ove procese.