Umjesto da krene u školu, Tarik je otišao na vječni počinak
Tarik je dječak iz Olova, koji je prošle sedmice poginuo nakon eksplozije mine dok je pomagao ocu u prikupljanju drva za ogrjev u mjestu Olovske Luke. Umro je na očevim rukama.
Prema međunarodnim sporazumima, Bosna i Hercegovina je trebala biti očišćena od mina do 2009. godine. Umjesto toga, period je produžen za gotovo desetljeće kako bi se očistilo još 1.300 kvadratnih kilometara od minskih polja. U 17 poslijeratnih godina u BiH je od mina stradalo 519 ljudi. Samo od početka ove godine od mina je poginulo sedam ljudi, a troje ih je imalo sreću da preživi, ali su ostali invalidi.
Tarik je bio sretan, jer je uskoro trebao krenuti u školu. Na ramenima je trebao nositi ruksak sa omiljenim likom iz crtanih filmova. Umjesto toga, postao je šesta žrtva u svom selu koja je stradala od mina, postao je žrtva rata koji se završio deset godina prije njegovog rođenja.
Život pored minskih polja u BiH je prihvaćen kao normalan. Selo u kojem je poginuo mali Tarik je bilo prva linija od 1992. do 1993. godine, a kada su se mještani 1996. godine vratili u svoje domove zatekli su porušene kuće među minskim poljima.
Porodica Bijelić za život zarađuje prodajom drva iz obližnjih šuma, kao što to čine i mnoge druge porodice iz njihovog komšiluka. Vrlo često, nažalost, ignorišu upozorenja na kojima stoji natpis "Pažnja, mine!".
Tarikov otac, koji je povrijeđen u eksploziji mine, u bolnici je nebrojeno puta prošaputao: "Volio bih da sam to bio ja!"
"Bosna i Hercegovina je jedna od zemalja najzagađenijih minama. Mi imamo kapacitet da uklonimo te mine, imamo kvalificirane ljude, opremu, ali nam nedostaje novac", izjavio je Dušan Gavran, direktor Centra za uklanjanje mina u BiH.
Rat je u BiH odnio hiljade života, a sukobljene strane su osiguravale svoje prve linije postavljajući mine. Tako je više od trećine ukupne teritorije zemlje bilo prekriveno minama.
Bošnjaci, koji su bili najslabije naoružana strana u ratu, piše Associated Press, su pogotovo oko glavnog grada BiH postavljali mine kako bi se pokušali sačuvati od silaska Srba, koji su bili u brdima iznad grada i granatirali ga. Nakon što je rat završio, glavni grad BiH bio je potpuno opkoljen minama.
Bosni i Hercegovini je na godišnjem nivou potrebno 40 miliona eura kako bi se zadovoljio novi rok uklanjanja mina, a to je 2019. godina. Ono što je pozitivno je bar to da su do sada označena minska polja.
Gavran objašnjava da ljudi često iz ekonomskih razloga dovode sebe u opasnost i ulaze u minska polja, jer život za mještane ovog i sličnih sela u BiH je veoma težak. "Kada smo radili određena istraživanja ljudi su nam rekli da jednostavno moraju raditi, a tako se izlažu minama, često čak i ako su bili svjedoci neke slične tragedije", objašnjava Gavran.
On dodaje i to da je zabilježen slučaj da su u jednoj porodici čak tri osobe smrtno stradale od mina i to u razmaku od 300 metara. Žrtve su bili ljudi koji su sjekli drva u miniranom području.
Idući za ocem tokom sječe drva i šestogodišnji Tarik je imao istu sudbinu. Nakon što je mina eksplodirala, otac ga je u naručju nosio do ceste kako bi zaustavio automobil da ga preveze u bolnicu. Ljekari su pokušali pomoći, ali za dječaka je već bilo kasno.
U kući Bijelića su se okupili mnogi ljudi. U rukama im je porodični album, gledaju Tarikove fotografije. Pokazuju na onu gdje se igra s djecom i na drugu gdje se igra sa žutom gumenom patkom. Za to vrijeme, Tarikov mlađi brat Bakir se igra u dvorištu. Bakir će naslijediti Tarikovu odjeću, pa i onu u kojoj je poginuo i koja se suši ispred kuće.
Šetajući tako po dvorištu, maleni Bakir dovikuje: "Hej, znaš li kada će Tarik doći kući? Dosadno je bez njega".
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
