Whitworth, svjedok optužbe u predmetu protiv Paška Ljubičića, optuženog za krivična djela zločin protiv čovječnosti; ratni zločin protiv civila i zločin povrede zakona ili običaja rata, kazao je danas da je i zapovjednike i vojnike HVO-a upoznao tokom svog dolaska u Lašvansku dolinu u BiH od kraja aprila 1993. do novembra iste godine.
Ispričao je da je zona odgovornosti njegove jedinice bila od raskršća za Novi Travnik, kroz Lašvansku dolinu, do Busovače. Zadaća je bila da bude „oči i uši svom zapovjedniku“ i obavještava UN i UNHCR o svemu što bi moglo utjecati na njihov rad. Tako je saznao da je zapovjedništvo hrvatskih snaga u Lašvanskoj dolini smješteno u hotelu u centru Viteza; da je pukovnik Tihomir Blaškić vrhovni zapovjednik tih snaga (od 27. juna 1992. zapovjednik regionalnog stožera oružanih snaga HVO-a za područje središnje Bosne); da je u tom hotelu smještena i vojna policija te da je Mario Čerkez bio zapovjednik za područje Viteza, a njegov stožer smješten u blizini hotela u Vitezu.
Whitworth je spomenute osobe identificirao u Sudu BiH na predstavljenim fotografijama koje je sam snimio u navedenom ratnom periodu u BiH. Većinom su prikazivale njihovo prisustvo pri kontroli kamiona humanitarne pomoći za Bošnjake u Kruščici. „U junu 1993. pokušao sam osigurati humanitarnu pomoć za Kruščicu. Darko Gelić mi je kazao da je dogovorio da se to učini, ali pod uvjetom da se pomoć dostavi i hrvatskom stanovništvu i detaljno pregleda od policije kako bi se uvjerili da nije riječ o oružju za Armiju RBiH. Ljubičić, Gelić i ja smo u Vitezu pregledali pomoć i mislim da mi je Gelić nakon toga potvrdio da je Ljubičić zapovjednik 4. bojne vojne policije u tom području“, kazao je Whitworth.
Ovaj svjedok je potvrdio i postojanje jedinice „Jokeri“, čije pripadnike je upoznao u maju 1993. godine u zgradi „Bungalov“. Sjeća se da je bilo „20-30 mladića oko 20 godina, u crnom, naoružanih noževima i raznim vrstama 'sofisticiranijeg naoružanja', egocentričnog stava i ponosnih što su pripadnici elitnih postrojbi vojne policije“. Kazao je da su se hvalili svojim učešćima u akcijama u Lašvanskoj dolini, posebno što su uključeni u sve uspješne akcije. Zbog tijh riječi, ovaj svjedok je tada zaključio da su bili i u akciji u Ahmićima, iako nisu direktno odgovorili na njegovo pitanje o tome. Nakon što ih je upitao ko im je zapovjednik i gdje ga može naći, odgovorili su da je to Paško Ljubičić i da je u Vitezu.
„Slika koju su mi stvorili Gelić i neki vojnici jeste da je Paško Ljubičić bio zapovjednik i da su ga poštovali u lokalnoj zajednici i od njega strahovali“, kazao je svjedok optužbe.
Lee Whitworth je tokom mirovnog službovanja u srednjoj Bosni prikupio dosta vojnih oznaka i obilježja radi „uspostave obiteljskog stabla svih struktura na tom području, a sve to da bi se osiguralo normalno kretanje pripadnika UN-a“.
Do kraja svoje službe viđao je i Darka Kraljevića, koji mu je tvrdio da je bio zapovjednik „Vitezova“ i uključen u operaciju u Ahmićima. Njegova postrojba je bila smještena na području sela Gaćice.
Ovaj svjedok ga je opisao kao veoma hvalisavu osobu. „Hvalio se učešćima u raznim akcijama. Imao je američku snajpersku pušku, kalibra 12,7 mm. Izazvao me da se s njim iz Gaćica natječem u testiranju snajpera na domaće muslimansko stanovništvo. Hvalio se sudjelovanjem u Ahmićima i bilo je očigledno da njegovi 'Vitezovi' nisu učestvovali u toj akciji, nego samo on i neki od njih", kazao je.
Lee Whitworth se sjeća i nekoliko raseljenih muslimanskih obitelji, dvadesetak ljudi, smještenih u oštećenim kućama blizu linije razgraničenja između vojski HVO-a i ARBiH. Porodice su željele u Zenicu, ali im to nije dopušteno, pa je ovaj svjedok protumačio kako oni služe za „živi štit“ ukoliko napadne Armija RBiH. Mario Čerkez je na Whitworthovu intervenciju reagirao neprijateljski i odbio preseljenje ljudi u Zenicu, ali je ovaj svjedok naknadno saznao da su neki od njih ipak u Zenici.
Prema navodima optužnice, Paško Ljubičić je od januara do kraja jula 1993. učestvovao u sklopu širokog ili sistematskog napada snaga HVO-a na bošnjačko stanovništvo u općinama Vitez i Busovača. Optužnica navodi da je optuženi od januara do jula 1993. obavljao dužnost komadanta Četvrte bojne vojne policije, koja je funkcionirala u Operativnoj zoni središnja Bosna (OZSB) HVO-a. On je, navodno, formalno i de facto imao kontrolu nad pripadnicima Vojne policije HVO-a u OZSB.
Optužnica navodi, među ostalim, da je optuženi u jutarnjim satima 16. aprila 1993. učestvovao u planiranju i naređivao pripadnicima Četvrte bojne vojne policije da napadnu sela Ahmići, Nadioci, Pirići i Šantići. Tom prilikom je navodno naređeno da se pobije sve vojno sposobno bošnjačko stanovništvo, ostalo bošnjačko stanovništvo istjera i njihove kuće unište. U optužnici stoji da je za vrijeme tog napada ubijeno oko stotinu Bošnjaka, sve bošnjačko stanovništvo iz tih sela protjerano, njihove kuće uništene, a mnogima nanesene duševne i fizičke povrede.
Paško Ljubičić, zvani Toni Raić, rođen je 15. novembra 1965. godine u Nezirovićima, općina Busovača. U pritvoru je u BiH od dana njegovog transfera iz Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju 22. septembra 2006. godine. Sud BiH je prilagođenu optužnicu prihvatio 21. decembra 2006.
Glavni pretres u ovom predmetu je počeo 11. maja 2007. U toku je predstavljanje dokaza optužbe.
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
