{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


U odbrani monstruozne profesorice

S
27.10.2009. u 22:23
0
5
U odbrani monstruozne profesorice
0
U odbrani monstruozne profesorice
U odbranu neodbranjivog ovih dana su se uključili mediji, političari, nevladine organizacije i ko sve ne u Republici Srpskoj, svodeći javnu kampanju oko njenog oslobađanja i povratka u Srbiju, na to da je ona skoro nevina osuđena i da ništa nije kriva. Ovaj perverzni i bolesni zaključak više je nego uvreda hiljadama onih koji još nisu uspjeli locirati kosti svojih članova porodica čije je ubijanje inspirisala upravo ova samozvana humanitarna radnica.
Svetozar Mihajlović koji je jedno vrijeme živio i od poreznog novca iz budžeta BiH, proteklih se godina borio da se takozvana uvažena profesorica koja je izmisila jedinstvene biološke teorije o bosanskim muslimanima kao 'srpskom genetskom otpadu', ovih dana u duhu nebeskih visina tvrdi da je ona 'nosila krst svoga naroda'.
On čak tvrdi 'da će vrijeme i istorija pokazati da je ona bila jedna od velikih i značajnih ličnosti srpskog naroda'.

Osivjeli Živko Radišić, nekadašnji član Predsjedništva BiH, izjavio je 'da je ta hrabra žena preuzela i odgovornost i za ono za što nije kriva'.

"Plavšićeva je vjerovala u istinu, pravdu i pomirenje na ovim prostorima", kazao je Radišić o ovoj znamenitoj mirotvorki.

U ovu javnu ujdurmu tepanja osuđenoj zločinki profašističkih ideja na koje su svi brzo zaboravili, uključio se i entitetski predsjednik Rajko Kuzmanović, koji Plavšićevu zakiva u zvijezde i u svome tipično ispraznom stilu, likuje riječima da je do nje stigla pravda odnosno da je konačno slobodna.

Kuzmanović je, pazite sad, istakao 'da se završila golgota ove hrabre i učene profesorice'.

"Njoj zaista nikada nije bila naklonjena pravda. Pravda je uvijek bila daleko od nje. Ona nikoga nije optuživala. Nikome nije zlo učinila i njoj je, zaista, ovoga puta stigla pravda, a pravda je sloboda za Biljanu Plavšić", kazao je u svome pravedničkom predanju beznačajni Kuzmanović.

Utabanim stazama Karadžićeve revolucije krenuo je i premijer manjeg bh. eniteta Milorad Dodik, pa je posljednjih dana što verbalno što praktično iskazao svu servilnost prema njenom povratku u 'otadžbinu' i stavio se u odbranu njene nevinosti.

"Gospođa Biljana Plavšić je ovdje u Beogradu, slobodna po svim, ovim i božjim zakonima", rekao je Dodik novinarima, likujući nad slobodom zločinačkog čeda.

"Mislim da je to bila nepravda i da to apsolutno više nije ni važno, pogotovo za nju koja to treba da što prije zaboravi, a i mi, njeni prijatelji", rekao je Dodik u svojoj izjavi, vjerovatno nesvjestan šta radi i govori.

No, žena tako zločinačkog uma bila je u ratu u BiH sve samo ne humanitarna radnica i ljubiteljica ljudskih života, jer je bez ikakvog žala, na teritoriji na kojoj je vladala sa ostatkom 'udruženog zločinačkog poduhvata' (Karadžić i kompanija) posmatrala ubijanje hiljada svojih komšija Hrvata i Muslimana. Nije se ona osvrnula na Srebrenicu, na prijedorske i druge logore, na masakr u Bijeljini, na spaljivanje živih ljudi u Višegradu. Humanistički je na to zažmirila i širila specifično raspoloženje za činjenje ovih zločina.

Danas njenu nevinost, umjesto Karadžića, brane Dodik, Kuzmanović i ostali koji se ne libe braniti zločin, iako žive u dijelu zemlje koji je zasijan masovnim grobnicama na najokrutnije načine poubijanih ljudi.

Kako Biljana Plavšić nije nikakav anđeo i svetica, već beskrupulozni zločinački um, podsjećaju i njene izjave koje je različitim srbijanskim i medijima bosanskih Srba davala tokom rata. Evo podsjećanja.

Fascinirana ubicom Arkanom

U Beogradu će 1996.godine izjaviti sljedeće:
'Kada sam vidjela šta je napravio u Bijeljini, zamislila sam da su sve njegove akcije takve. Rekla sam – ovo je srpski heroj. On je pravi Srbin, to je vrsta čovjeka kakvog trebamo'.

Ovakva zaljubljenost u Arkana, kako je još davno 1996.godine u svome tekstu za Helsinšku povelju, ocijenio beogradski profesor Slobodan Inić, proizilazi iz činjenice da je Arkan bio egzekutor njenog vlastitog dizajna i da je bio vrlo lojalan. To potvrđuje i njena izjava novosadskom listu Svet iz septembra 1993.godine:

' Preferirala bih da se čitava Istočna Bosna očisti od Muslimana. Kada kažem 'očisti', ne želim da me se doslovno shvati i misli na etničko čiščenje. Oni su prikačili ovu oznaku 'etničko čišćenje' jednom savršeno prirodnom fenomenu i karakterizirali ga kao ratni zločin'.

A, inspiraciju za inspirisanje drugih prof. Plavšić je nalazila kako u svojoj koncepciji biološke nadmoći srpske rase i nacije, tako i nacionalnom i političkom modelu Dragoljuba Draže Mihajlovića o svim Srbima u jednoj državi, od Đevđelije do Karlobaga. Uključujući tu 'čišćenje svih srpskih zemalja od neprijatelja srpstva i pravoslavlja', kako je izjavila listu Srbija u septembru 1992.godine.

Vlastita teorija : 'Muslimani su genetski deformisani'

Etničko čišćenje koje je Plavšićeva propagirala tokom cijelog rata korijene nalazi u njenoj vlastitoj definiciji Muslimana kao 'genetski deformisanih ljudi'. U intervjuu novosadskom Svetu u septembru 1993.godine je izjavila:

'To je istina. To je genetski deformisani materijal koji je prigrlio Islam. I sada sa svakom nasljednom generacijom taj gen postaje koncentriran. Postaje sve gori i gori, jednostavno postaje izražajan i diktira njihov stil mišljenja i ponašanja, koji je ukorijenjen u njihovim genima'.

Svoja 'naučna otkrića' profesorica Plavšić je ilustrirala i primjerima, pa je tako za Ejupa Ganića, nekadašnjeg istaknutog političara u BiH jedne prilike rekla ' da u političkim krugovima nije srela toliko defomisanu osobu'.

Sarajevsko Oslobođenje je u maju 1994.godine prenijelo i njenu izjavu o degeneraciji srpskog naroda, kao posljedice 'miješanja krvi' odnosno brakova između Srba i Muslimana, što je prema njenim riječima dovelo do razmjene gena među dvije etničke grupe i degeneracije srpstva. Taj proces Plavšićeva je nazvala 'desrbizacija'.

Ali čim su se pojavili Srbi sa pedigreom poput nje, Radovana Karadžića, Momčila Krajišnika i Nikole Koljevića, prema pisanju prof. Slobodana Inića u Helsinškoj povelji, Srbi su se regenerirali preko noći i postali nacionalno osvješteni. Prof. Plavšić i za to ima 'naučno' objašnjenje:

'Vjerovatno je genetski faktor uključen ovdje - tajna krvi, koju naš narod ima', kazala je u razgovoru za paljanske novine 'Ognjišta' u junu 1993.godine.

Po toj liniji, Srbi su nadmoćniji, prema njenom tumačenju, i imaju pravo da ugnjetavaju slabije, u ovom slučaju Muslimane. To je ona ispoljila i u svojim viđenjima raspodjele osvojene zemlje u BiH.

'Ne želim im ništa dobro. Ali zbog vlastitog mira, moram im dati nešto, mjesto gdje će organizovati svoje živote, tako da me stalno ne uznemiravaju. To je kako ja razumijem tih 30 posto', kazala je ona magazinu Svet.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: