Tahirović-Sijerčić: Moji Romi zbog diskriminacije skrivaju identitet

"Kao dijete sam osjećala predrasude koje vladaju prema Romima. Međutim, kako sam jačala i obrazovno i radno predrasuda je bilo sve manje, a i lično sam sve manje osjećala diskriminaciju. Kada je u pitanju moj trenutni posao i radna okolina, mogu vam reći da tu ne postoji nikakva diskriminacija. Postoje jedino predrasude od mojih ljudi, od Roma, prema meni. U Romskoj zajednici, koliko sam ja mogla primijetiti, na neke funkcije, ne državne, došli su ljudi sa vrlo malom stručnom spremom i niskim obrazovanjem i naravno da se takvi ljudi boje da im neko ko je obrazovan, što bismo mi Bosanci rekli, može odnijeti njihovu nafaku. Smatram da obrazovani Romi ne mogu odnijeti ničiju nafaku. Uvijek stavljam akcent na one Rome koji su školovani, oni mogu mnogo više postići kada se udruže i ukoliko ih zaposlimo na određena mjesta gdje će imati priliku razbiti predrasude prema Romima u cjelosti", kaže Tahirović-Sijerčić.

Prema cjelokupnoj romskoj populaciji postoji diskriminacija, koju u nekim slučajevima prati čak i nasilje, ali bar kada je BiH u pitanju to još uvijek nije slučaj kao što je u nekim drugim državama, poput Mađarske, Rumunije, Italije, Francuske...

Tahirović-Sijerčić ističe i da pojedini Romi upravo zbog diskriminacije skrivaju svoj pravi identitet, odnosno pripadnost svom narodu, jer će tako lakše osigurati bolju poziciju u zajednici u kojoj žive.

"Naši roditelji, dede i nane, svi oni su se stoljećima unazad suočavali sa diskriminacijom samo zato što su Romi. Posebno su probleme imali oni Romi koji imaju nešto tamniju boju kože. Mnogi Bosanci i Hercegovci se također ne izjašnjavaju o svojoj nacionalnoj pripadnosti, nego se orijentišu prema stranačkoj pripadnosti ili nekom drugom interesnom pitanju, da bi bili uz ljude koji im mogu pomoći ili sami mogu steći neku moć i prospreritet. Tako je i sa Romima, bar onima koji su u situaciju da to urade. To su oni koji imaju svjetliju boju kože i koji su obrazovaniji, pa se identifikuju sa većinskim narodima i tako imaju veću mogućnost integracije u bh. društvo", kaže Tahirović-Sijerčić.

Zanemariv interes države Zahvaljujući Dekadi inkluzije Roma 2005. - 2015. dodijeljena su sredstva za ovu populaciju u državama na Balkanu, a da nema tih sredstava državne institucije i u našoj zemlji bi bile još manje zainteresovane za ovu populaciju nego što su sada.

Naša sagovornica ističe i da je veliki problem to što Romi vrlo često nemaju ni pravu informaciju o tome gdje trebaju aplicirati za neka sredstva ili su razjedinjeni.

Kroz projekt na kojem radi naša sagovornica Romi imaju mogućnost da se bolje informišu o svojim pravima, o sredstvima koja su im namijenjena, te da se bolje uvežu između sebe. Tahirović-Sijerčić radi pri Ministarstvu, ali je na nivou kantona još četvero ljudi koji bi trebali dati tačne informacije Romima, odlaziti u romska naselja i na kraju evidentirati njihove stvarne potrebe.

"Prema nekim pokazateljima u BiH živi između 35.000 i 40.000 Roma. Međutim, naša romska udruženja imaju podatke da u BiH živi oko 100.000 Roma. Naravno da nisu iste potrebe te populacije ako ona ima 35 i 100 hiljada ljudi. Nadam se da će se popisom stanovništva utvrditi tačan broj. Zato apelujem na sve Rome da se izjasne o svojoj nacionalnoj pripadnosti onakvoj kakva ona i jeste, da se ne srame i ne boje ničega", ističe Tahirović-Sijerčić.

Naša sagovornica je inače diplomirani novinar, prevoditeljica i spisateljica. Do sada je objavila oko dvadeset autorskih radova, u koje spadaju novele, priče, uglavnom tekstovi sa romskom tematikom.

Napisala je i prvi romsko-bosanski rječnik čije izdavanje je finansiralo Ministarstvo obrazovanja i nauke FBiH i koji je izašao u 2.000 primjeraka. Nažalost, kao ni ostale njene knjige, ni ovaj rječnik nećete moći kupiti ni u jednoj knjižari u BiH. Neki od njih su poklonjeni romskim organizacijama ili ih je autorica nosila sa sobom i poklanjala školama u koje je odlazila.

U knjižarama nema romskih knjiga

"Ni jedna od mojih romskih bajki i priča nije se našla u školama kao lektira koju bi čitala romska djeca", ističe autorica.

Tahirović-Sijerčić ima probleme i sa izdavanjem svojih autorskih radova u BiH, jer za njh ne postoji interes kod izdavačkih kuća, ali kaže da izdavače ne može kriviti zbog toga. "Ni oni nemaju dovoljno novca, pa onda ne mogu izdavati ni knjige za koje ne postoji veliki interes kod publike", kaže autorica.

U narednom periodu bi trebala uslijediti i standardizacija jezika kojim govore Romi u BiH, a inicijativa je pokrenuta u romskom udruženju "RIC – Kali Sara".

Problem pri izdavanju svojih dijela Tahirović-Sijerčić nije imala u drugim zemljama, naprotiv, izdavala je u Velikoj Britaniji, Kanadi, Indiji...

Dekada inkluzije Roma je u nekim stvarima možda pomogla ovoj populaciji, ali to još ni izbliza nije dovoljno. Ukoliko se postavi pitanje koji problem vezan za Rome je prioritet u rješavanju, ukratko bi se moglo reći da ga nema. Romski narod je godinama zapostavljan, tako da je sve vezano za Rome prioritet i trebalo se početi rješavati jučer, danas već kasnimo.