Do sada su pronađeni Sedina Kahvić, brat i sestra Admir i Admira B., te Amina Ademaj. Savić kaže kako očekuje da krajem ovog mjeseca stupi u kontakt i sa dvije sestre i bratom Amine Ademaj. Podsjeća da je u konvoju 1992. godine bilo ukupno 67 djece, ali da su od tog broja njih 46 bili štićenici Dječijeg doma "Ljubica Ivezić".
Od toga, pola ih je smješteno u Rimini i općina im je osigurala sve uvjete školovanja i izdržavanja.
”Međutim, druga grupa od 23 djeteta ostala je sporna, jer su oni otišli u Moncu i smješteni su u Dom ‘Mama Rita’, a potom su dati na usvajanje italijanskim porodicama. Propisi o usvajanju su prekršeni, jer su ta djeca prvo trebala po godinu provesti u porodicama, a tek nakon izdatih rješenja o tome da su adaptirana, mogle su biti donesene presude o davanju na usvajanje. To nije ispoštovano” izjavila je Jagoda Savić.
Pojašnjava da su ova djeca data na usvajanje bez zvaničnih provjera identiteta, bez jedinstvenih matičnih brojeva, rodnih listova i uvjerenja o državljanstvu. Savić ističe da je lično podnijela prijavu zbog prikrivanja krivičnog djela protiv ekspertne grupe
Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, a koju optužuje da ni na koji način nije pomogla da se rasvijetle slučajevi usvojene bosanske djece u Italiji.
Također, ističe i da je Tužilaštvu BiH krivičnu prijavu protiv Ministarstva vanjskih poslova BiH i nepoznatih lica zbog trgovine djecom podnio i Uzeir Kahvić, otac pronađene Sedine.
”Državni tužilac nema dovoljno materijala za podizanje optužnice, a italijansko ministarstvo vanjskih poslova nikada nije Tužilaštvu dostavilo tražene dokumente. Kahvić tereti Duška Tomića, generalnog sekretara Dječije ambasade ‘Međaši’, da je predao djecu u Italiji, a nije potpisao nikakve papire o toj primopredaji”, iznosi Savić.
Ovakvo što Tomić kategorično negira, podsjećajući da je 1994. godine zbog ovog slučaja bio i u pritvoru, a da je upravo on kategorično bio protiv davanja djece na usvajanje, "ali da politički banditi i dušebrižnici za njih nisu ni prstom mrdnuli".
”Kakve sam ja papire trebao potpisati. Da sam potpisao, onda bih i bio odgovoran za tu djecu. Moja savjest je potpuno čista. Međutim, ja uopće ne bih ni rekao da su ta 23 djeteta sporna, jer osim za njih nekoliko, niko od ostalih roditelja odavde nije ni tražio svoju djecu. A, svako dijete koje se i pojavi, kaže da je zadovoljno svojim životom i neće nazad u Bosnu”, tvrdi Tomić.
”Išao sam 1996. godine u Italiju, tražio da se djeca vrate, ali nakon toga mi više nisu dozvolili da idem tamo. Italijanske vlasti su se naljutile, jer sam rekao da se djeca tamo tretiraju kao ‘mali katolici’, a ispod njihovih jastuka u tim domovima nalazio sam Biblije i tražio sam da im sa daju i Kur'ani. Podnosio sam tužbe Ustavnom sudu BiH i prije godinu sam podnio krivičnu prijavu Tužilaštvu BiH protiv odgovornih zvaničnika, članova Predsjedništva BiH, te ministara vanjskih poslova i ljudskih prava BiH”, navodi Tomić.
”Ta djeca su u Italiji davala izjave pred sudijom za maloljetnike, a nisu znala ništa o svojim porodicama u BiH, i takve izjave ne mogu biti pravno validne. Neka djeca poput Amine Ademaj dovedena su u stanje psihičke nemoći da pruže otpor sudskoj administraciji, odnosno nisu imali mogućnost da se pobune protiv uvjeta boravka kod usvojitelja”, kaže Savić i dodaje da su iz Italije neki sudski nalozi 1996. godine poslani u BiH, ali na potpuno nepostojeće adrese, kao što su ministarstva pravosuđa i socijalne politike, koje u BiH ne postoji.
Najplaćeniji youtuber u historiji za 26. rođendan poklanja 26 automobila: Ovo su uslovi
