Suljagić,jer se članovi Udruženja nisu verifikovali u Agencijama APIF i AFIP,za razliku od gospodina Suljagić. Da nije smješno bilo bi komično,Nišić sa velikim zakašnjenjem uočava bitne stvari,i u znanju da je propustio sve termine žalbe,prijeti da će ići protestvovati u Strazbur,ali skime,kad je ostao sam,gdje je izgubio povjerenje gotovo svih štediša.Sve je radio na svoju ruku,samovoljno i nadmeno,gdje nije uvažavao savjet ni jednog svog saradnika,i bez sumnje gledao je isključivo svoj lični interes.Izbjegava da kaže istinu,da je poslije konačne presude,koja je krajnje nepovoljna za Udruženje na čijem je čelu,da je dobio završni dokument 6.aprila 2010.godine od Četvrtog odjela,dakle gdje je komitet od tri suca,odlučio proglasiti neprihvatljivom predstavku od 11.oktobra 2006.godine,gdje je Sud utvrdio da ništa ne ukazuje na povredu Konvencije ili Protokola uz Konvenciju.

Nema veće muke,kad se uhvati posla u ime građana,nepismena,samovoljna i drčna osoba,kao što je Svetozar Nišić,koji gnusnim lažima i obmanama skrnavi „stare“devizne štediše u Bosni i Hercegovini.Sjetimo se samo njegovih praznih priča,da mu nude dva miliona,da mu prijete ubistvom,da će ići u banke sa eksplozivom oko pojasa,gdje je naprosto trčao na press konferencije i zakupljena TV gostovanja,kao bi se hvalio,da mu je stalo do starih,bolesnih i iznemoglih štediša,gdje se predstavljao kao najveći humanista u RS i BiH.Gotovom poslu nema lijeka,jer je prespavao ljetni san,gdje je propustio sve termine svojih žalbi kod Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu,vjerovatno smišljeno.Bio je u Strazburu sa svojom suprugom i još dva člana Udruženja 10.marta 2009.godine na ročištu,gdje je čuo diskusiju Agenta BiH Monike Mijić,koja je iznijela niz neistina u vezi „stare“devizne štednje u BiH.Nije na vrijeme reagovao,da kaže da članovi našeg Udruženja se nemogu nikako svrstati pot predmet