BiH
0

Šta, s kim i kako poslije Lajčaka?

FENA
Iako će se formalno vrijeme dvovlašća Miroslava Lajčaka u Bratislavi i Sarajevu mjeriti od 26. januara, kada će slovački predsjednik Ivan Gašparovič i zvanično imenovati dosadašnjeg visokog predstavnika u BiH za nasljednika odlazećeg ministra vanjskih poslova Slovačke, konsultacije za novog prvog stranca u BiH su počele u prošli četvrtak i odvijaju se u uvjetima vanrednog stanja.

Najteži zadatak je pred visokim predstavnikom EU za vanjsku politiku i sigurnost Javierom Solanom, koji po evropskim pravilima u oblasti međunarodnih odnosa ima ulogu glavnog moderatora i neprikosnovenu moć u predlaganju i konačnom imenovanju specijalnih evropskih predstavnika na međunarodnoj sceni, kazao je u izjavi za Fenu Zekerijah Smajić, dugogodišnji dopisnik iz Bruxellesa i specijalist za evropska pitanja.

I sam iznenađen Lajčakovom odlukom o prelasku s visoke međunarodne na državnu dužnost (jer su odnosi između Solane i Lajčaka imali posebnu dozu međusobnih simpatija, srdačnosti i povjerenja), Solana ima težak zadatak pronalaženja osobe koja će imati makar sve ono što je imao njegov odlazeći miljenik. A imao je izvanredno jedinstvo mladosti i diplomatske karijere, pripadao je školi evropske, tzv. meke (soft) diplomatije, bio je vrlo dobar poznavalac regije i Bosne i Hercegovine, a uz nekoliko svjetskih dobro je govorio i lokalni jezik.

Upitan o mogućim nasljednicima Miroslava Lajčaka, Smajić je podsjetio da ih je većina domaćih medija u BiH brzopleto prepoznala u austrijskom socijalističkom poslaniku u Evropskom parlamentu Hanesu Swobodi, bivšem irskom premijeru Bertieju Ahernu i bh. javnosti najpoznatijem među trojicom potencijalnih kandidata, bivšem evropskom komesaru za međunarodne odnose, bivšem britanskom guverneru Hong Konga i uglednom britanskom konzervativcu, lordu Chrisu Pattenu. Sve su ovo, međutim, samo spekulacije, jer sva trojica navedenih trenutno imaju vrlo referentne angažmane u svojim zemljama ili na međunarodnoj sceni, kazao je Smajić.

Osim toga, ni BiH već odavno nije pravo mjesto za top-ličnosti s evropske stručno-političke ili diplomatske scene. Dvije države čiji se predstavnici pojavljuju kao potencijalni kandidati također su već imale 'svoje' visoke predstavnike - Austrija Wolfganga Petritscha, a Velika Britanija Paddyja Ashdowna. Od velikih članica EU jedino se još Francuska i Italija nisu okušale na trenutno jednom do dva najteža (s Kosovom) evropska pitanja.

Smajić je istakao da je bivši irski premijer Ahern vrlo zanimljiva političko-državnička figura. Bio je više puta ministar, uključujući i dva ključna sektora - ministarstva pravde i finansija. Uspješan je političar i ekonomski reformator u svojoj zemlji, a “čovjek mira i gradnje mostova” u odnosima sa Sjevernom Irskom, Evropskom unijom i Sjedinjenim Državama. Za 11 godina na čelu vlade, ova mala sjeverozapadna evropska zemlja ostvarila je dosada najveći privredni rast, procvat infrastukture i povećanje životnog standarda svojih građana, pa je širom planete postala poznata kao Keltski tigar u evropskoj i globalnoj ekonomiji. Otkako je u maju prošle godine predao stolicu irskog premijera, Aherna, međutim, isključivo zanima mjesto nasljednika predsjednika Evropske komisije Josea Manuela Barrosa. Ako bi se u narednim sedmicama potvrdilo unutar Unije da je Barroso doista zaslužio još jedan petogodišnji mandat u Bruxellesu, kao što smatra Fracuska, irski bivši premijer bi bio odlično rješenje za BiH kojoj su ekonomske reforme i “gradnja mostova” između etničkih grupa” upravo najveći prioritet, ocijenio je Zekerijah Smajić.

On, međutim, procjenjuje da bi, ako se ima u vidu trenutna faza tranzicije Bosne i Hercegovine na putu integracija u NATO i Evropsku uniju, uspješan nasljednik Miroslava Lajčaka mogao bi biti i bivši slovenski predsjednik Milan Kučan - ličnost sa izvanrednim političko-državničkim iskustvom, sa zavidnom moralnom reputacijom i s fantastičnim poznavanjem cjelokupne geneze bosanskohercegovačke i balkanske historiografije i današnjih tranzicijskih problema. Osim ličnih moralno-političkih i državničkih kvaliteta, nije nimalo nebitno da je Slovenija jedna od šest ravnopravnih država sukcesora bivše Jugoslavije, da je prva od bivših republika postala članica NATO-a i Evropske unije, da je u prvoj polovini 2008. vrlo uspješno predsjedavala Evropskom unijom, te da ima sasvim jasnu i ambicioznu integracijsku politiku prema Bosni i Hercegovini. Jedina ozbiljna 'mana' Milana Kučana je to što pripada zemlji iz istog geografsko-historijskog i socijalističkog kruga u kojem je bila i Bosna i Hercegovina, te što se uprkos dramatičnom raspletu početkom 1990-ih Slovenija i danas u regionu Balkana smatra ‘zajedničkim prostorom’. Ta bi činjenica mogla ozbiljno smetati Kučanovom autoritetu.

Zekerijah Smajić ističe i to da je, bez obzira na konačnu odluku o Lajčakovom nasljedniku, važno imati u vidu da su ocjene zvaničnog Bruxellesa o njegovom učinku u BiH vrlo visoke, da je PIC snažno podržavao sve njegove poteze, te da su Javier Solana i Olli Rehn Lajčakovim radom veoma zadovoljni. Zato je činjenica da Miroslav Lajčak ostavlja BiH u gorem stanju nego što je bilo kada je došao pitanje više za svaku pojedinu članicu Evropske unije i za njene zajedničke institucije u Bruxellesu nego za njihovog zajedničkog izvođača radova u BiH, pred kojom su sudbonosni izazovi.