Srebrenica je grad koji ima dušu i nadu za bolje

Ovdje imaju samo tri ulice. Jedna glavna duž cijelog grada podijeljena je na nekoliko naziva. U centru grada, ona se zove gornja ulica. Do nje su srednja i donja ulica, a u njih se "ulijeva“ nekoliko sporednih, dužine nekih 50-70 metara. Sveukupno, ima dvadesetak zvaničnih naziva ulica, ali glavna u dužini od dva kilometra podijeljena je na pet naziva.

U Srebrenici niko ne može zalutati. Odakle god pođe, doći će u centar.

Ovdje ima i mali broj stanovnika. Znatno manje od prijeratnog broja koji je iznosio oko šest hiljada. Zbog toga se ljudi ovdje svi međusobno poznaju i došljak, onaj ko ne pripada ovoj sredini, u Srebrenici je lako prepoznatljiv. Pogotovo stranac.

Ovdje ima i najmanje zaposlenih. Nepuna hiljada ljudi ima stalno zaposlenje, a ostali preživljavaju kako znaju i umiju, i niko se ne žali. I niko, pa i oni najsiromašniji ne pruži ruku komšiji za pomoć. Baš niko jer zna da je i komšija u krizi. Nema ovdje ni prosjaka koji će vam u kafiću pružiti ruku i tražiti marku. Ljudi ovdje imaju svoj ponos i ne pomišljaju da prose. A svima je teško! I svako će vas primiti otvorena srca i počastiti onim čim u tom trenutku raspolažu. A uvijek se nađe nešto, ne smije se obraz izgubiti.

U Srebrenici nema ni lopova jer su svjesni da ni od koga nemaju šta ukrasti.

Ovo je grad s najmanjim natalitetom u Bosni i Hercegovini. Na prste jedne ruke mogu se nabrojati trudne žene koje rađaju u Zvorniku ili susjednoj Ljuboviji. Zbog toga je matična knjiga rođenih gotovo prazna. U posljednjih sedam godina u podebelu knjigu rođenih upisne su svega četiri bebe, od čega jedna koja se rodila u autu, na putu do zvorničke bolnice.