Sestre se od doma oprostile knjigom "Zbogom Sarajevo"
Atka Reid je danas grafički dizajner, a njena sestra Hana je advokat. Daleko od domovine one vode normalan život, ali ratne godine ostavile su dubok ožiljak i zauvijek obilježile njihovu sudbinu, kao i sudbine svih Bosanaca i Hercegovaca.
Atka i Hana su rođene u Sarajevu. Za vrijeme najveće opsade u historiji modernog ratovanja tada 12-godišnja Hana posljednjim konvojem odlazi iz Sarajeva, a 21-godišnja Atka ostaje kako bi brinula o petero mlađe braće i sestara, dok je njihova majka radila u jednoj humanitarnoj organizaciji. Atka se brinula i o ocu koji se u to vrijeme bio potpuno povukao u sebe šokiran onim što se dešavalo njegovom gradu.
Godine straha
Atka je godinu dana bježeći od granata i snajpera, u svakodnevnom strahu od smrti i neprestane brige o svojim najmilijima, pomagala mlađoj braći i sestrama i brinula se o kućanstvu.
Iz Sarajeva je uspjela izaći 1993. godine, nakon što je upoznala supruga Andrewa, novinara i fotografa iz Christchurcha. Uz njegovu i pomoć njegovih roditelja uspjela je iz opkoljenog Sarajeva izvući cijelu svoju porodicu.
"Bilo je jako teško sve njih izvući iz BiH, jer je Sarajevo bilo pod opsadom. Morali su izlaziti u grupama, ali na sreću vlada Novog Zelanda odborila je ulazak u zemlju za 50 Bosanaca i Hercegovaca, a među njima je bila i moja porodica, zahvaljujući roditeljima mog supruga", ispričala je Atka za jedan novozelandski list.
Novi početak
Život u ratom zahvaćenom Sarajevu bio je težak, svako jutro dočekivano je sa strahom i strepnjom, ali nije bilo lako ni započeti novi život na Novom Zelandu.
"U to vrijeme bilo je mnogo zla i bijede, ali hrabrila nas je ljubaznost i pomoć ljudi koji jedva da su nas poznavali", istakla je Hana.
Hana se mnogo lakše navikla na život daleko od domovine. Lako se uklopila i krenula u školu, dok je Atki to bilo mnogo teže i uvijek je bila spremna na ono najgore.
"Ljudima smo bile zanimljive jer smo Evropljanke, ali i zbog toga što smo preživjele ratnu strahotu u BiH. Shvatile smo da će nam biti mnogo lakše ovdje ako se pokušamo uklopiti u zajednicu", kazala je Hana.
"Obećaj mi da ćete biti hrabri"
Sestre su odlučile da sve što su preživjele, svoja sjećanja, traume, strahove, sitne radosti i besane noći opišu u jednoj knjizi, svaka iz svog ugla. Knjigu su nazvale "Goodbye Sarajevo" (Zbogom Sarajevo).
"Kada smo se nakon rata vratile u Bosnu i Hercegovinu svi naši stariji rođaci bili su mrtvi i znale smo da nema nikoga da nam ispriča našu porodićčnu historiju, a svjesne smo da će nas naša djeca jednom pitati to", kazale su sestre.
"Radni naslov knjige je bio "Obećaj mi da ćete biti hrabri", jer to su riječi koje smo izgovorili na rastanku, ali smo shvatile da ustvari nikada nismo rekle zbogom svom rodnom gradu", rekla je Hana.
Tako su sestre odlučile da knjigu nazovu "Zbogom Sarajevo" i oproste se sa gradom u kojem su rođene.
"To je naš način da kažemo zbogom i to ne samo naš, već i svih ostalih ljudi koji su morali napustiti dom", istakle su.
Njihova knjiga naišla je na veoma pozitivne reakcije širom Novog Zelanda i Australije.
