{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Sarajevski kafići: Gdje su nekada izlazili sarajevski rokeri, mahalci i šminkeri

4.5.2013. u 11:58
2.397
89
Sarajevski kafići: Gdje su nekada izlazili sarajevski rokeri, mahalci i šminkeri
2.397
Od kraja 70-ih godina prošlog stoljeća, jedan od zaštitnih znakova društvenog života u Sarajevu postali su kafići, svojevrsni simboli urbanizacije Sarajeva i okrenutosti mladih ljudi ka "zapadnim vrijednostima“. Svaka socijalna grupa je imala svoje omiljeno mjesto, a na neka, poput starog Kaktusa, su dolazili svi.
"Starog kaktusa se i ja slabo sjećam, jer sam bio klinac od 13-14 godina. Međutim, imao sam tu sreću da sam upao u svu tu priču Skenderije, Doma mladih i bendova koji su tamo svirali. Ta ekipa koja je tu svirala me i uvela u izlaske. Uporediti tadašnji Kaktus sa nečim što sada postoji u gradu je nemoguće. To je bio neki hram izlaska. Svi koji bi izašli u grad, izašli bi i u Kaktus“, priča za Klix.ba Nedžad Podžić Poćko, menadžer današnje Muzičke scene Kaktus.

Prije ili poslije Kaktusa se izlazilo u Dedan, kod Piketa, a bio je aktuelan i KUK. U Kaktus se dolazilo, jer su tu bile svirke gotovo svake večeri. Obično su svirali demo bendovi, ali su tu bili i počeci bendova poput Zabranjenog pušenja, Plavog orkestra, Valentina...

Poćko navodi da je postojao čitav ritual od ulaska u stari Kaktus i da je on jedna baš sarajevska priča, kakva više ne postoji u ovom gradu i da je "kasnije postao više priča metalaca, kada su se ekipe podijelile na punk i metal. Punkeri su iz Kaktusa otišli u KUK".

"Naravno, ne može se više obnoviti ta priča i ta energija. Milion je razloga – i finansijskih i političkih i kulturnih. Novi Kaktus nije nikakva revolucionarna priča. Nije čak ni prostorom vezan za stari. Stari Kaktus bio je u prostoru Ars Aevija. Mi smo uzeli ime Kaktus čisto zbog toga da se ta priča Doma mladih, Skenderije i ljudi koji su znali šta je Kaktus probudi. To je bila institucija za generacije i generacije. Kaktus je radio nekih 20 godina, i to odlično. Nije nikada bilo pada i odgojio je čitave generacije. Ja sam sreo nekoliko ljudi koji su dosta stariji od mene, a koji su rekli da će doći čisto da ih želja mine. Novi Kaktus jedinu vezu sa starim ima u koncepciji i imenu.

Mi, danas, pokušavamo da podignemo bh. scenu, koja nema prostora u medijima niti bilo gdje drugo. Ima dosta demo bendova koji su pravo jaki, a nemaju gdje svirati niti pokazati šta rade. Mi guramo bh. scenu na taj način da svakog petka organizujemo nekog afirmisanog benda, uz koji ćemo vezati i neki demo bend. Je li revolucionarno ili nije, pokazat će vrijeme. Mislim da je ideja kao ideja super, jer pokušavamo da pokrenemo nešto vezano za bh. r'n'r. Svi bh. bendovi koji rade i sviraju dobit će priliku. Zasada su to samo bh. bendovi, a ako se projekat pokaže kao održiv i da može raditi, a bh. scena je tolika kolika je, onda ćemo se vjerovatno morati proširiti na region“, ispričao je Poćko za Klix.ba.

Gdje su izlazile Sarajlije



Prednost života u prijeratnom Sarajevu bila je što je tada svaki fakultet imao svoj studentski klub, poput AG-a na Građevinskom fakultetu, a i Filozofski i Fakultet političkih nauka imali su svoje klubove, kao i još neki fakulteti. U tim klubovima su često bile svirke na kojima su obično svirali demo bendovi, ali i neki poznatiji. U te klubove su uglavnom dolazili rokeri.

"Izlasci kao izlasci... Čaršija je uvijek bila 'in', a pored Dedana i Piketa, izlazilo se i u Lolo. Mahalci su izlazili kod Piketa i čaršijskim kafanama u tom nizu, a u Dedanu su se okupljali svi. Dedan je bio čudo. Nekad se znalo iskupiti raje sve do Sebilja. U BB i Estradu su izlazili šminkeri. Tu su izlazile trebice okrenute ka zapadnom stajlingu, Prva gimnazija i sl.

Pred rat je potez od Piramide, na Mejtašu, pa preko Bugattija do S.O.S.-a postao veoma popularan. Preko puta doma Ljubica Ivezić je bila popularna kafana Miris dunja, u jednoj velikoj kući. To je bilo aktuelno mjesto nekih tri, četiri godine, sve dok se nije desilo neko ubistvo i objekat je zamro. Također, Teatar je uvijek bio popularan, kao i Crvena galerija. Jazz klub Clou je uvijek bio popularan, primao je 30-ak ljudi, ali je imao neki svoj šmek. Sva ta mjesta su harala neke tri, četiri godine, a onda su jednostavno nestajala. Sada sve to izlapi. Bude godinu, dvije i ništa. Ja ne znam nijedan kafić da je krenuo nakon rata i održao nivo i neku tradiciju", priča Poćko za Klix.ba.

Studentski klubovi su, smatra Poćko, bili ubjedljivo najbolji. U studentskom domu na Bjelavama, su stalno bile svirke, kao i u Nedžarićima. I cijene su bile prilično niske. "Klipača" je bila negdje u vrijednosti jedne marke. O Slogi se ne treba ni pričati, uvijek je bila popularna. Stelex i Koliba su, kako on kaže, bili odlični.

"U Kolibi su Partibrejkersi imali svoj zadnji koncert u Sarajevu, pred sam rat, i to mislim baš na Dan Sarajeva, 6. aprila. Tu je i CDA, kao priča za sebe. Johnny Štulić je tu znao imati po tri koncerta zaredom. EKV je tu imao svoj posljednji predratni koncert, a Elvis J. Kurtović je tu doveo Caneta i Partibrejkerse kao mladi bend i najavio da će sigurno uspjeti. Tada su izašli Partibrejkersi i sprašili su odličan koncert. Od tada su bili redovni gosti. Ja sam tada imao oko 12 godina. I Darko Rundek je često svirao gore“.

Prva i najdugovječnija kafana u Sarajevu



Smatra se da je prva kahvana u zapadnoj Evropi otvorena u Sarajevu, negdje oko Bentbaše, 1534. godine, odmah nakon pojave prve kahvane u Istanbulu. Što se tiče kafana i kafića u obliku u kojem ih danas poznajemo, smatra se da je prvi takav objekat bio Evergreen, preko puta Vijećnice. Kasnije se pojavio Gong. Prvi caffe-bar bio je Lisac, za kojeg su tadašnji gradonačelnik Braco Kosovac i predsjednik Centralnog komiteta BiH Rato Dugonjić naredili su radnicima u općini da zanemare zakon, postupe po želji vlasnika Damira Lisca i upišu u registar stranu riječ caffe-bar. Kafana Park je do tada držala primat najvećeg gradskog okupljališta, a sa otvaranjem Lisca noćni izlasci su dobili novi oblik. Iz Parkuše se išlo u Lisac, a iz Lisca u Stari sat, koji je radiosamo noću, i to do posljednjeg gosta. Popularni su bili i Nava, Bene i Davor.

Najpostojaniji kafić u Sarajevu je S.O.S. u Gabelinoj ulici. Otvorio ga je Mustafa Šošić 26. decembra 1980. godine, a od tada nije prestajao sa radom.

"Danas rijetko koja kafana ima šmek prijeratnih sarajevskih kafana. Rajvosa, naprimjer, ima šmek, ali nije postojala prije rata. Tamo je sada ekipa koja je prije bila u Piramidi, Bugattiju, Mirisu dunja... Samo su se spustili s Mejtaša", ispričao je Poćko za Klix.ba.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: