Sahranjen Danilo Krstanović
Danilo je tokom dugogodišnjeg rada za list Oslobođenje, a poslije i prestižnu fotoagenciju Reuters iza sebe ostavio mnogo odličnih i nezaboravnih fotografija, a njegove fotografije ratnog Sarajeva, koje su tokom opsade svaka sa više od hiljadu riječi govorile svijetu u strahotama opkoljenog grada, ostat će kao vječni podsjetnik na sve što se dogodilo, ali i lekcija budućim generacijama. Bez obzira na sve strahote kojima je svjedočio i zabilježio ih, i koje su na njemu ostavile dubok trag, Danilo nikada nije gubio vjeru u dobro.
"Ono što je rat donio Sarajevu i Bosni i Hercegovini bile su strahote koje normalan čovjek ne može ni odsanjati u svojim najvećim košmarima. Osjećao sam se kao u Danteovoj Božanskoj komediji – na dnu samog devetog kruga pakla… Međutim, prema nekom kosmičkom zakonu ravnoteže, zlo koje se probudilo povuklo je ekvivalentnu količinu dobra za sobom. Osjetili smo je u srcima. Vidjeli smo je u sarajevskim ljubavima", napisao je Danilo za Radio Sarajevo.
Imao sam sreću da upoznam Danila, srećem ga na brojnim događajima i od njega "pokupim" pokoji savjet o fotografiji, ali isključivo "na upit", jer Danilo nije bio neko ko bi se razmetao, hodao naokolo i govorio ljudima kako i šta da rade.
Posljednji put sreli smo se na izložbi "Ratna java", na kojoj je skupa sa Zoranom Kanlićem i Dejanom Vekićem izložio fotografije iz vremena opsade. Fotografirao sam ga vedrog, nasmijanog, sa čašom soka u ruci i nakrivljenim kačketom na glavi.
Njegovi kolege ratni reporteri kažu da im je tokom najtežih dana svojom smirenošću i opuštenošću olakšavao sve strahote rata. Svoje ratno iskustvo prenio je i u ovo mirnodopsko vrijeme. Ako bi se na nekim neredima našao i Danilo, bez obzira što oko nas sve "pršti", demonstranti jurišaju na policiju i obratno, "frca" suzavac, dovoljno bi bilo pogledati njegovo smireno lice i da pomislite kako je sve to toliko beznačajno i bezopasno da jednostavno nema mjesta ni za kakvu paniku. A nije da ga nekada nije bilo...
Kako je rečeno na komemoraciji i sahrani, Danilo nas je napustio tiho, kako je i živio. Umro je Danilo toplog i sunčanog prijepodneva 12. maja, a ispraćen po snježnom nevremenu 14. maja 2012. godine, koliko god sve to skupa nevjerovatno zvučalo.