{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


INTERVJU
/
Sabina Ćudić za Klix.ba: Moramo prestati vjerovati u trijumf nade nad iskustvom

14.8.2014. u 20:39
590
79
Sabina Ćudić za Klix.ba: Moramo prestati vjerovati u trijumf nade nad iskustvom
590
Politologinja Sabina Ćudić, profesorica na univerzitetu Sarajevo School of Science and Technology (SSST), umjetnica, publicistkinja i kandidatkinja Naše stranke za načelnicu općine Novo Sarajevo na izborima 2012. godine, u razgovoru za naš portal govorila je o svom poslu, mladima u BiH, budućnosti, ženama u politici, nadama, očekivanjima...
Profesorica ste političkih nauka i međunarodnih odnosa na fakultetu. Koliko je teško ili lako svakodnevno komunicirati sa mladima i nositi odgovornost prenošenja znanja?

To je važno i teško pitanje. Mislim da su mnogi roditelji u BiH u velikoj i opravdanoj dilemi kako odgajati svoju djecu. Mnogi od njih se pitaju kojim vrijednostima učiti mlade u zemlji ustavno i praktično zasnovanoj na pogrešnim principima i vrijednostima? Da li ih savjetovati da ostanu i bore se?

Pred nama je izuzetno teško razdoblje i mislim da sav njegov teret ne smije biti na mladim ljudima. Zato se svakodnevno trudim biti maksimalno iskrena sa njima, ali ih istovremeno inspirisati da spoznaju važnost društvenog angažmana. Hrabrost je u BiH zapostavljena vrlina, zato se trudim poticati je kod mojih studenata i studentica.

Insistiram na tome da propituju i kritički analiziraju između ostalog i informacije koje im ja pružam. Na prvoj godini radimo vježbu gdje sami oni pišu ustav, zakone i pravila ponašanja grupe, a u diskusiji propitujemo vrijednosti i principe koje su odabrali. Važno mi je da iz učionice izađu pravedni, hrabri i radoznali.

Koliko Vas iznenade ili razočaraju svojim razmišljanjima i stavovima? Ustvari, kakvu omladinu ima Bosna i Hercegovina?

Mladi me teško mogu razočarati jer su njihove eventualne negativne osobine proizvod društva koje smo mi kreirali. Sistemski smo ih učili i nažalost nastavljamo da učimo da su im ime, porijeklo i porodične veze važniji od sposobnosti, da moraju biti u milosti vladajućih kako bi dobili posao za koji su se školovali, na fakultetima čije rukovodstvo biraju stranke a ne struka, učimo ih da plaćaju policiju nakon što prođu kroz crveno, da omalovažavaju druge i drugačije, ili da pravedno stečeni uspjeh traže negdje drugo.

Dakle, problem smo mi, a ne mladi ljudi, i budućnost za njih moramo graditi zajedno sa roditeljima, vaspitačicama, učiteljima i profesoricama. Moraju biti pravedno nagrađivani, ali i pravedno kažnjeni ako počine prestupe. Ne zaboravimo da su ove godine punoljetnost stiču momci i djevojke koji su rođeni neposredno nakon rata. Čime smo ih zadužili?

Kakva su još Vaša interesovanja i strasti, šta Vas još određuje kao savremenu ženu?

Ne vjerujem u pojmove kao što su savremena ili staromodna žena. Zalažem se za slobodu izbora svih žena i muškaraca jednako, a tu naravno pripadaju i oni čiji se životni odabiri možda dijametralno razlikuju od mojih. Važno je da možemo da razumijemo, poistovjetimo se i konačno solidarišemo sa ljudima različitog porijekla, mišljenja i životnih odabira. Moramo shvatiti da ne postoji formula za "savremenost" jer je žena koja je odlučila posvetiti život porodici jednako ambiciozna u ostvarivanju svojih ciljeva, te doprinosi društvu koliko i žena koja se možda u potpunosti posvetila karijeri, kao i sve žene koje se trude pronaći pravi balans za sebe i svoju porodicu. Svi moramo imati mogućnost izbora, što jednako važi i za muškarce. Juče sam u jednom bh. selu razgovarala sa djevojkom koja se udala i rodila dijete sa nepunih šesanest godina. Moramo pružiti različite mogućnosti mladim ljudima, pristup zdravstvenim ustanovama i obrazovanju, kako bi mogli samostalno birati svoj put.

Vaš muž Alban Ukaj je glumac. Koliko Vas taj segment umjetnosti interesuje?

Alban i ja imamo tu sreću da smo u potpuno različim profesijama pa nam se sa distance naša zanimanja čine misterioznim i uzbudljivim. Spoj naša dva svijeta desio se u predstavi "Skupština" redateljice Selme Spahić u kojoj Alban glumi poslanika skupštine. Predstava vjerodostojno prikazuje tragikomediju bh. političke scene. Neke njegove predstave, kao što je "Zečja rupa" i "Hipermnezija" gledala sam četiri ili više puta, oštar sam kritičar, ali i lojalna podrška. Iznad svega ponosna sam na Albanovu smjelost i principijelnost, privatno i profesionalno.

Koliko su žene u BiH samostalne i svjesne svojih mogućnosti? Možemo li natjerati žene da se probude, da postanu aktivnije, pa i u politici?

Žene širom svijeta često nisu svjesne svojih prava i mogućnosti, i niz istraživanja to potvrđuje. Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, stopa nezaposlenosti je daleko viša kod žena nego muškaraca, trudnice i porodilje su diskriminisane po različitim osnovama, stopa nasilja unutar porodice je među najvišim u Evropi, djevojčice širom BiH napuštaju srednju školu kako bi radile u kući, nemamo niti jednu ženu u Vijeću ministara, nikada nismo imali članicu Predsjedništva i situacija će biti samo gora ako ovako nastavimo.

U politiku će žene unijeti dugo očekivanu svježinu onda kada prestanemo imitirati muškarce, i kada svi zajedno shvatimo da za stolom donosilaca i donositeljica odluka mora biti mjesta za sviju, jer je to u interesu svih nas. Za Bosnu i Hercegovinu će to značiti preokret sa dosadašnjeg krojenja budućnosti i politike na osnovu raznih vojno-osvajačkih mitova - ka budućnosti i razvoju na koje su žene više skoncentrisane.

Istraživanja pokazuju da su žene u pregovorima požrtvovanije u zastupanju interesa onih koje predstavljaju. Zato je učešće žena za pregovoračkim stolom svima nama u interesu.

Kako je danas u BiH biti žena koja se bavi politikom?

Postoje naravno mnogo teže pozicije od biti žena u politici, što ne znači da je ženama koje se odluče za javni angažman lako. Pored napada koji su dio javnog angažmana, postoje i konstantne i direktne aluzije na to da ste žena i samim tim problem. U politici demonstraciju sile pojedini nažalost smatraju kompenzacijom za nedostatak pameti i zdravog razuma.

Kada posegnu za tim, ili vam se počnu unositi u lice i prijetiti, znate da ste ih već intelektualno i moralno porazili, i možete se smješkati dok oni pjene.

Istovremeno, ne smijemo zaboraviti da živimo u državi gdje su ubjedljivo najpopularniji političari tu popularnost stekli ne sposobnošću i efikasnošću, već besmislenim prijetnjama da će nekoga udariti po nosu i demonstracijom sile. Rezultati njihove propale politike su svuda oko nas.

Šta muškarci mogu i moraju uraditi za bolji položaj žena?

Jednom prilikom su me pitali koliko je važno obrazovanje za žene? Naravno, potpuno jednako koliko i za muškarce. U ovom smo svi zajedno. Dakle, društvo koje isključuje muškarce ili žene ne može i neće napredovati.

Muškarci su jednako žrtve nametnutih očekivanja, pa su između ostalog, u patrijahalnim društvima skloniji ne žaliti se iz straha da će ih okolina osuditi. Potpuno nepravedno i neopravdano očekujemo od muškaraca da zarađuju više, da ne pokazuju slabost, budu primarno odgovorni i slično. Ono što očekujem od žena očekujem i od muškaraca – prije svega da shvatimo da su države širom svijeta razvijene u onoj mjeri u kojoj prepoznaju da od ravnopravnosti i slobode svi jednako imamo koristi. I da u skladu sa tim odgajamo djecu da budu hrabri, odgovorni i da samouvjereno podignu glas protiv nepravde kada je to neophodno. Tome se trudim učiti i moje bratiće Afana i Orhana.

Jeste li zadovoljni situacijom u našoj zemlji? Šta se prioritetno mora mijenjati?

Sve što radim proizvod je mog uvjerenja da Bosna i Hercegovina apsolutno mora bolje, ali i uvjerenja u njen ogromni potencijal. Moramo se podići sa tla, otresti prašinu i preuzeti odgovornost. Reforma Ustava nije naš jedini problem, jer je postala kolektivni izgovor za sve neučinjeno i prokockano.

Za početak, već od oktobra se mora promijeniti praksa po kojoj poslije izbora posao dobijaju samo političari, a ne više od pola miliona nezaposlenih građana i građanki Bosne i Hercegovine. Krenimo od toga. Siguran recept u borbi protiv apatije je vraćanje dostojanstva ljudima kroz pružanje prilika za rad, doprinos, otvaranje vrata vrijednim i sposobnim umjesto podobnim stranačkim kadrovima. Juče u Željeznom Polju sam promatrala ljude koji su došli pomoći kao dobrovoljci. Pametni, vrijedni, pošteni ljudi – i nezaposleni. Niko im nije pružio šansu već polovinu njihovog života, možda upravo zato što su takvi. Želim da Naša stranka bude predvodnica revizije javnih preduzeća, i njihove katastrofalne kadrovske politike. Biće to bolno iskustvo za mnoge, ali neophodno. BiH ima odlične, obrazovane ljude u državi i van nje, oni moraju doći na prave pozicije.

Bliže se izbori. Kakve rezultate očekujete? Čemu se mogu nadati Bosanci i Hercegovci?

Bosanci i Hercegovci moraju prestati vjerovati u trijumf nade nad iskustvom. To znači da se moramo prestati nadati da će ponavljanje istih grešaka ovaj put iz nekog neobjašnjivog razloga ponuditi bolje rezultate. Vrlo je jasno da smo na pogrešnom putu i da nam je potreban oštar zaokret. Isto tako je jasno da vladajuće elite imaju vrlo čvstu biračku bazu njihovih dužnika i da je neglasanje na ovim izborima direktan glas podrške za postojeće stanje. Naravno, potpuno je perfidno to što isto ovo govore i oni na vlasti i tako stvaraju začarani krug prevare – član Predsjedništva, čovjek koji je sve zaradio na nama i proveo čitav radni vijek u politici – kritikuje stanje u državi i izjavljuje da "država treba da brže reaguje na poplave". Iza te izjave stoji bahata glupost umjesto neophodne odgovornosti.

Kakve rezultate očekujete kada je u pitanju Naša stranka?

Očekujem prostor unutar kojeg ćemo bez sumnje pokazati hrabrost, odlučnost i efikasnost koju do sada niko na zagađenoj političkoj sceni nije pokazao.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: