{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Roditelji: Ovo je borba za svu obespravljenu djecu u BiH, a OHR samo nijemo gleda

19.10.2013. u 18:57
4
58
Roditelji: Ovo je borba za svu obespravljenu djecu u BiH, a OHR samo nijemo gleda
4
Ovo nije borba samo za bošnjačku djecu, ovo je borba za prava sve obespravljene djece u BiH, rečenica je kojom Muhizin Omerović, jedan od roditelja djece iz Konjević Polja, započinje razgovor s novinarskom ekipom portala Klix.ba.
Jedanaesti je dan otkako su svoje tople domove zamijenili šatorima postavljenim pored Miljacke, preko puta OHR-a u Sarajevu. Od OHR-a i visokog predstavnika Valentina Inzka traže odgovor na samo jedno pitanje: Imaju li njihova djeca osnovno ljudsko pravo da se obrazuju na maternjem, bosanskom jeziku i imaju li pravo na nacionalnu grupu predmeta te da li će se Inzko, kako kažu, umiješati u svoj posao? Do sada odgovor nisu dobili, a ni Inzka nema već danima. Bit će od ponedjeljka, rečeno im je u OHR-u.

Dok razgovaramo sa Muhizinom u šatoru, miris vlage se širi posvuda, blato se lijepi za obuću djece koja trčkaraju uokolo, a na stol na sredini šatora kaplje voda. To je život kakvim žive posljednjih dana, jer odbijaju trpjeti nepravdu.

"Prvi dan je bio najteži. Većinu nas je ovo vratilo u dane kada je počinjen genocid u Srebrenici. Kada je rat počeo bio sam treći razred srednje škole, 1993. sam izgubio oca, ubili su ga u porodičnoj kući, moj maloljetni brat je ranjen... Majka i sestra su prebačene u Tuzlu, a ja sam ostao sam u Srebrenici. Na slobodnu teritoriju sam izašao tek 11. septembra 1995. Za mene veza između tih dana i ovoga što sada proživljavamo je jedan dječak Mirza, kojeg sam spašavao, i evo sad pokušavam spasiti prava naše djece, 18 godina nakon svega. Isto ono što je nama bio UN 1995. godine, danas nam je to OHR i OSCE. Tada su gledali nijemo, gledaju i sada", kaže nam Omerović.

Diskriminacija nad djecom širom BiH



Roditelji djece iz Konjević Polja su još od februara, ali i godinama unazad, tražili da se ispoštuju njihova prava i da se problem nacionalne grupe predmeta u tamošnjoj školi napokon riješi. Slali su desetine dopisa, održali isto toliko sastanaka na lokalnom i entitetskom nivou, pa i na državnom. Jedini koji je do sada bio jasan je ministar obrazovanja bh. entiteta RS, Goran Mutabdžija: "Nacionalnu grupu predmeta nećete dobiti u redovnom obrazovanju, može samo kao vanastavni sadržaj".

"Došli smo tu gdje smo došli. Sa OHR-om i OSCE-om smo imali sastanke, oni su upoznati sa svim. Znaju zapravo za situaciju u cijeloj BiH, da se u najmanje 20 škola vrši diskriminacija nad djecom na isti način. To su njihove riječi", kaže nam Omerović.

Nkei roditelji iz Konjević Polja su digli ruke, smatraju da se ovaj problem ne može riješiti, isto kao što se još nije riješilo pitanje crkve u avliji Fate Orlović. No, oni koji osporavaju prava ovoj djeci upravo to i žele - odustajanje.

"OHR i OSCE još uvijek nisu zvanično ništa rekli. Na svim sastancima govore kako mi moramo shvatiti da oni imaju generalnu politiku koja se zove 'politika nemiješanja, pustite ih da sve riješe dijalogom'. Mogu to razumjeti kad je u pitanju izbor članova Predsjedništva, podjela fotelja...No, ovdje se radi o djeci. Njihov mandat je da osiguraju da se poštuju ljudska prava i da osiguraju sprovođenje Dejtonskog sporazuma. Rekao sam im da poruče Inzku da ne bude kukavaca i da smogne političke hrabrosti. Mogu otvoreno reći, OHR i OSCE su saučesnici u kršenju prava naše djece. Nećemo se libiti ni od podizanja tužbe protiv njih, jer imaju mehanizme u svojim rukama", kaže Omerović.

Ovi roditelji naglašavaju da iza njih ne stoji politika, stranke, niti pojedinci iz tog miljea te da nisu imali bilo čiju podršku u svojoj borbi.

Neka svi zamisle svoje dijete u ovakvoj situaciji



"Danas u RS-u ima 300 bošnjačke djece koja bojkotuju nastavu, šta bi se desilo da toliko hrvatske ili srpske djece, koja su također konstitutivna, ne ide u školu. Pitam se da li bi tada iko mrdnuo prstom? Nebitno je naše ime, nijovo ime, pripadnost. Mi pozivamo sve roditelje, ako se krše prava njihove djece, bez obzira gdje žive u BiH i bez obzira na njihovu pripadnost, nacionalnu, vjersku ili političku, da nam se pridruže. Svi koji misle da je ovo borba za nešto drugo, neka samo zamisle sebe i svoje dijete u ovakvoj situaciji", dodaje Omerović.

Jedinu podršku kada su krenuli u Sarajevo ovi ljudi su dobili od lokalnog imama. Na polasku im je dao 500 KM da se nađe za djecu. Kasnije su im pomagali pojedinci i neke institucije, tek toliko da im olakšaju boravak u šatorima.

"Nama je pomoć bila i to da ljudi svrate i kažu: Razumijemo vas i uz vas smo. Ono što mi od političara očekujemo je jasan stav i konkretan potez. Ministar obrazovanja FBiH Damir Mašić je jučer uputio otvoreno pismo Inzku. Hvala mu na tome. Ali, isto tako Adem Šehidić, ministar obrazovanja u Tuzli, je našoj djeci rekao da ne mogu ići u školu u tom kantonu", napominje Omerović.

Ovi ljudi kažu da su svjesni da bi neki političari kojima su puna usta borbe za Bošnjake, ukoliko bi im dozvolili, rado trgovali s njima za ostvarenje nekih drugih ciljeva, ali da na kraju ne bi riješili njihov problem. "Naša djeca nemaju dva života. Uostalom, vidjeli smo kroz ovu borbu i to da u bh. politici sve funkcionira na principu spojenih posuda. Vidjeli smo da ovi iz FBiH onima u RS dobro čuvaju fotelje i obrnuto", kaže naš sagovornik.

Nekoliko puta tokom našeg razgovora Muhizin napominje da je njihov partner u rješavanju problema svaka stranka ili pojedinac s dobrim namjerama, što će znati cijeniti.

"Dolazi li su ovdje mnogi. Iako zvaničnici, dolazili su u svojstvu građana. Mary Ann Hennessey je dolazila, doduše ona je pokušala i pokušava nešto uraditi. Kada je došao predsjednik Željko Komšić sa kćerkom, prvo smo ga pitali dolazi li kao građanin ili kao član Predsjedništva da znamo kako ćemo se postaviti. Nije problem, dobrodošao je i u jednom i u drugom slučaju. Kazao je da bi bilo glupo da je došao da se kao građanin upozna s problemom, a da kao predsjednik ne zna za to. 'Došao sam u svojstvu člana Predsjedništva, vi ste moji građani', bio je jasan. Imali smo sastanke i za predsjednikom Bakirom Izetbegovićem, on je isto pomogao. Međutim, mi nemamo još rješenje", kaže Omerović.

"Kroz vašu borbu, ja se borim za svoje dijete"



Da ima građana bez obzira na njihovu etničku pripadnost, koji ovo shvataju kao borbu za svu djecu, potvrđuju i pozivi te dolasci brojnih. "Došao je čovjek-Srbin, donio 5.000 KM i rekao: Evo ovo je moja podrška. Kroz vašu borbu ja se borim da sutra moje dijete ne bude diskriminirano na isti način", ispričao nam je Muhizin.

Roditelji iz Konjević Polja u ovom trenutku ponajviše okrivljuju međunarodnu zajednicu odnosno OHR, za kojeg kažu da također krije svoj nerad iza priče "dogovorite se".

"Oni jednostavno ne priznaju svoju odgovornost i svoje propuste. Zamajavaju nas i uzimaju nam vrijeme, kradu nam živote produžujući nadu da će biti bolje. Ako ne mogu provesti Dejtonski sporazum do kraja neka idu kući! A mogu. Na ovaj način mi možemo i bez njih. Oni nas već 15 godina zajedno sa domaćim političarima drže kao u filmu Danisa Tanovića 'Ničija zemlja'. Mi smo onaj čovjek koji leži na mini. BiH je onaj čovjek na mini. OHR može za noć promijeniti stvari, ali to ne radi. Reći ću Inzku otvoreno kada ga vidim da su on, OHR i ostali predstavnici i institucije međunarodne zajednice, krivi za ovo. Pričaju kako građani trebaju inicirati promjene. Evo pokrenuli smo se, šta nam rade?", ogorčen je Omerović.

Umjesto da se bore za kvalitetnije obrazovanje, ovi roditelji se bore da njihova djeca imaju uopće obrazovanje na kakvo imaju pravo. Njihova djeca su ovih dana posjećujući neke od škola u Sarajevu po prvi put vidjeli kabinete za biologiju, tehnički odgoj, prvi put su otišli u muzej i u zoološki vrt, slikali sa umjetnicima. Roditelji im pokušavaju na sve načine olakšati traumu kroz koju prolaze.

"Oni nastavljaju etničko čišćenje"


Naš sagovornik napominje primjer Srebrenice, gdje je isti problem riješen. Mutabdžija, kažu, ne bi pravio nikakav presedan, jer je njegov prethodnik Anton Kasipović, riješio problem u tom gradu.

"Mi nećemo odustati. Mogu nam samo uraditi ono što su uradili 1995. Umjesto da otklanjaju posljedice genocida i etničkog čišćenja, oni to produbljuju. To radi i OHR. Neka nam vrate naša ljudska prava. Svima nama i svoj našoj djeci u cijeloj BiH. Neka gospoda malo izađe iz kancelarija i neka vide kako ljudi žive i kako se krše njihova prava. Mislili su neki da ćemo se mi smiriti i odustati. Nećemo ovog puta", poručuje Omerović.

Roditelji bošnjačke djece iz Konjević Polja nemaju zakazan sastanak sa Inzkom u ponedjeljak. Imaju samo informaciju da će on doći na posao. "Vjerujemo da će bar čovjek Valentin Inzko doći da razgovara s nama, ako ne visoki predstavnik Valentin Inzko. Mi nismo agresivni, u svakom slučaju je dobrodošao".

Nakon susreta sa Inzkom, kažu, da će dati rok OHR-u od 48 sati da iznese svoj jasan i zvaničan stav. Ukoliko do toga ne dođe, uslijedit će još intenzivnija borba uz poziv svim građanima da im se pridruže.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: