Iz istih se nalaza da zaključiti da SDS nema sistem čvrste kontrole finansijskih tokova pa postoji utemeljena sumnja da se dio sredstava stranke koristi za finansiranje mreže koja pomaže skrivanje Radovana Karadžića i ostalih optuženih za ratne zločine. Kao jedan takav primjer revizori su ukazali na povlačenje novca s računa SDS-a Bijeljina krajem 2003. u iznosu od 6,5 hiljada KM, koje je registrirano kao "plaćanje za solidarnost i u humanitarne svrhe", a što bi se moglo povezati s pomaganjem skrivanja ratnih zločinaca.
Prema saznanjima Dnevnog avaza, revizori su i dalje na terenu, a izvještaj o poslovanju 16 od ukupno 42 ureda SDS-a na području Republike Srpske pokazuje ne samo netransparentnost u radu, nego i fiktivne račune te potpunu zbrku u registrima članstva i imovine te stranke.
Od većih finansijskih propusta SDS-a još se spominje nepostojanje dokumentacije o poslovnom prostoru te stranke u robnoj kući "Boska" u Banjoj Luci, vrijednom 236.000 hiljada maraka.
Također nema ni podataka o dugovanjima banjolučkog ureda SDS-a za komunalije, struju, telefon, ali ni za pogonska goriva, iako je Naftna industrija RS-a u 2003. prikazala potraživanja prema SDS-u u iznosu od 35.000 KM.
Posebno zanimljiv slučaj iz banjolučkog ureda SDS-a je onaj o računu od deset hiljada KM na ime troškova pjevoza avionom, koji je napisan rukom na komadu papira.
Od ostalih slučajeva izdvaja se onaj kompanije "Duga", čiji je nominalni vlasnik Milan Ninković, predsjednik SDS-a Doboj. Preko ove kompanije praktično su vođene finansije SDS-a, ali su prikazane nevješto ili su skrivane. Tako je ova kompanija od Ninkovićeva sina u nepoznato vrijeme kupila kuću za koju je platila 320.000 KM, a odluka o tome nikad nije objavljena u Službenom listu, iako je prikazano da je to urađeno za potrebe smještaja izbjeglica. Ta kuća je i danas prazna, piše Dnevni avaz.
Esma Numanović čini ljepšu stranu bh. muzike: Vjerujem da će moje pjesme doći tamo gdje je potrebno
