Tamamović i Banika su na osnovu knjigovodstvenih evidencija i dokumentacije o ulazu robe utvrdili da je "Igokea" u tri navrata kupila 127.458 litara nafte.
Nabavna cijena robe iznosila je 743.138.490 tadašnjih dinara, a maloprodajna vrijednost nafte procijenjena je na 2.176.200.576 dinara. Drugim riječima, to izgleda ovako: prvi kontigent nafte Dodik je nabavio 26. februara 1993. godine. Za 63.324 litre plaćeno je 230.189.400 dinara, a ta nafta je prodata za 674.078.356 dinara. Trećim riječima - "Igokea" je naftu prodala po 292,8 posto većoj cijeni od nabavne.
Mjesec dana kasnije, 20. marta, "Igokea" za 188.533.400 dinara kupila 28.772 litre nafte, koja je kasnije prodana za 552.105.908, odnosno po 292,842 većoj cijeni od nabavne. I konačno, 5. aprila Dodikova firma je kupila 33.362 litre nafte, koje su plaćene 324.415.690, a prodane za 950.016.312 dinara. Prodajna cijena u ovom slučaju bila je veća od nabavne za 292,8 posto. Drugim riječima, "Igokea" je na ovoj razlici tada zaradila 1.433.062.086 dinara. Prema podacima Narodne banke Srbije, kurs dinara prema dolaru do 13. aprila 1993. godine je bio 1 USD=750 dinara, ali je u tom periodu već došlo do velike inflacije i prestanka fiksnog kursa dinara.
Tamamović i Banika su na osnovu carinskih deklaracija broj 479 od 25. maja 1993. godine i broj 510 od 16. juna iste godine utvrdili da je "Igokea" izvršila nabavku, uvoz i carinjenje 270.786 litara nafte od grčke kompanije "Evroip".
Nabavka je plaćena 44.529,02 američkih dolara. Međutim, "Igokea" je od ukupno nabavljene količine robe zadužilo 227.189 litara, dok preostala količina od 43.596 litara ne postoji u poslovnim knjigama. Ukupna vrijednost manjka iznosila je 7.168,93 dolara, odnosno 183.030.000.000 dinara.
