@Imaginarni prijatelj Navedene mape su ništa drugo, do izvrnuti historijski fakti. Pogledaj autetntičnu mapu Kraljevstva bosanskog od 12. do 14. stoljeća (gle čuda, srednji vijek), kao i nukleus Kraljevstva bosanskog, koji opet gle čuda obuhvata Romaniju, a s njom i Sokolac. Kakva slučajnost!? http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/2/28/Medieval_Bosnian_State_Expansion-en.svg

hm..s jedne strane sarkazam a sa druge kontradikornosti a u sredini zapisi u kamenu...zapise u kamenu nemozes opovrgnuti ni na papiru ni raznim sesijama,krugovima ili "akademskim"raspravama....kamen mozes samljeti u prasinu ali on vraziji stano novi nice iz zemlje :)))))

etnički čija imena su ono u donjem lijevom kutu?

@Imaginarni prijatelj U nastavku izlaganja, slijedi argumentacija, koja derogira u potpunosti tvoje navode o prisutnosti Srba i Pravoslavlja u Kraljevstvu bosanskom: “U Molitvi suprotiva Turkom Marko Marulić pjeva o tome tko se sve bezuspješno tukao s Turcima: Boj su bili š njimi Harvati, Bošnjaci, Garci ter Latini, Sarblji ter Poljaci. Marulić zna: Hrvati su Hrvati, a kršćanski stanovnici Bosne su Bošnjaci. U svom putopisu iz 1530. Benedikt Kuripešić opisuje da je u Bosni našao “tri nacije i tri vjere“. Prvi su “starosjedioci Bošnjaci“ koji su “rimsko-kršćanske vjere“, drugo su “Srbi, koje oni zovu Vlasima... a vjere su sv. Pavla“, a treći su “pravi Turci“, pri čemu se iz cijelog teksta vidi da ne misli pojam Turčin u etničkom nego u vjerskom značenju, dakle kao oznaku za islamizirano bosansko stanovništvo. Ivan Franjo Jukić, centralna ličnost Bosne 19. stoljeća, pojavljivao se pod pseudonimom Slavoljub Bošnjak. Kao svoju nacionalnu odrednicu upotrebljavao je naziv Bošnjak i svoj jezik najčešće je zvao bosanskim. Stavu srpskog književnika i kritičara Dimitrija Tirola koji tvrdi da su Bošnjaci zapravo Srbi, da je Bošnjak samo oznaka geografske pripadnosti bosanskome prostoru, Jukić se suprotstavlja stavom: Bošnjaci su dosad bili ne samo u zemljopisnom smislu nego i u rodoslovnom: pravi Bošnjaci! Jukić dalje iznosi: Već su dvije godine, od kako se ja bavim među prostim narodom u Bosni, dobro motreći sva ona, koja se našega naroda tiču; ja sam mnogo i putovo po Bosni, ali još nikad ne čuh za srpski narod, niti za srbski jezik! Tamo sve iđe po bosanski i naški...“ Fra Anto Knežević je nastavio razvijati Jukićev stav o bošnjačkom narodu u tri konfesionalnosti i do kraja je ostao vjeran ideji bošnjačke nacije kao najprirodnijem tijeku stvari u tom vremenu oblikovanja nacionalnih identiteta u modernom smislu. U predgovoru svojoj knjizi Pad Bosne (1884.) piše: Nu ako nam je žao na Mađare, mnogo nam je žalije na njeku – čast i poštenje pravednima – jednokrvnu braću Srbe i Hrvate. Od ovih jedni nam rascijepiše Bosnu i Bošnjake, te rekoše da je Bosna do Vrbasa Srbija, a Bošnjaci da su Srbi; od Vrbasa pako Hrvatska i Hrvati; drugi da su u cijeloj Bosni samo Srbi, dočim četvrti proglasiše da su zgoljni Hrvati. Ovako dakle Bosna ponosna i Bošnjaci na glasu junaci kod ovakvih samo su prazna imena, izmišljotine od njekih zanešenjakah... Crkva bosanska znatno je izgubila izgubila na značaju prelaskom određenog broja njenog stanovništva na kršćanstvo/hrišćanstvo, a sve pod pritiskom kršćanstva/hrišćanstva, zaključno do XVIII stoljeća, kada nastaju zvanično Srbi i Hrvati u okvirima admistrativnih granica Bosne, odnosno 1862 god. kada Hrvatska šalje u Bosnu Klementa Božića a Srbija Teofila Petranovića sa namjerom da Bošnjačke katolike i pravoslavce pripreme da se izjasne po prvi put kao Hrvati i Srbi, što im je i uspjelo. Sa ovim činom nije samo izdana domovina od ova dva naroda, nego su se javila kontinuirana nastojanja, da se Bosna podijeli između dva susjeda, a njen najmnogobrojniji narod stavi pred izbor nestanka ili pripajanja Srbima i Hrvatima.” Pominajnjem termina “reskopisana bogomolja” vjerovatno aludiraš na oslikanu unutrašnjost crkve, koja predstavlja tvoju želju i ništa više, a ukoliko se referiraš na symbol “krsta” na određenom broju stećaka, koji su autohtoni samo za područje Kraljevstva bosanskog, morat ću te potpuno razočarati, jer potpuno si u krivu, kada je riječ o pokušaju povezivanja učenja Crkve bosanske s značenjem simbola krsta, pazi dobro: “Bogumili nisu imali posebnih vjerskih građevina namjenjenih bogosluženju, već su se zajednički molili u prirodi ili u svojim kućama. Učitelje su birali između sebe, i nisu imali posebnih sveštenika. Ispovjedali su se međusobno, poput ranih hrišćana, kojima ispovjest bješe javna, radi pomirenja sa celom zajednicom. Nisu prihvatali spise crkvenih otaca, jer su ih smatrali novotarijom i odstupanjem od izvornog hrišćanstva. Odbacivali su službu božju (liturgiju) i svete tajne, jer smatrahu da ih nije predao Isus, nego ih je uvela crkva. Poput ranijih vizantijskih ikonoboraca, klanjanje ikonama smatrahu idolopoklonstvom. Poštovanje kostiju (moštiju) svetaca smatrahu sujeverjem. Krštenje su vršili samo nad zrelim muškarcima i ženama, i to ne vodom, već duhovno, knjigom. Bili su protiv krštavanja dece, koja ne uviđaju značaj toga čina. Krst nisu smatrali svetim simbolom, već spravom za mučenje na kojoj je razapet najveći predstavnik dobra. Uglavnom, svode versku simboliku u granice kritike zdravog razuma. Što se tiče pojave simbola krsta na određenom broju stećaka, isti se pripusuju “novijem” datumu, odnosno, kada je Crkva bosanska znatno izgubila na značaju prelaskom određenog broja njenog stanovništva na kršćanstvo/hrišćanstvo, a sve pod pritiskom kršćanstva/hrišćanstva, zaključno do XVIII stoljeća, kada nastaju zvanično Srbi i Hrvati u okvirima admistrativnih granica Bosne, odnosno 1862 god. kada Hrvatska šalje u Bosnu Klementa Božića a Srbija Teofila Petranovića sa namjerom da Bošnjačke katolike i pravoslavce pripreme da se izjasne po prvi put kao Hrvati i Srbi, što im je i uspjelo. Sa ovim činom nije samo izdana domovina od ova dva naroda, nego su se javila kontinuirana nastojanja, da se Bosna podijeli između dva susjeda, a njen najmnogobrojniji narod stavi pred izbor nestanka ili pripajanja Srbima i Hrvatima.”

neka si nam protumačio marulića. sad su mi vidici širi

@Gavrilo.Princip Šta smo mi Gavrilo bez naše historije!? Veliki pozdrav za tebe!

Turčine,skidam kapu...sve samovo pročitao davno,i zborio gluhim ljudima,a tebi svaka čast,kratko i iscrpno,bravo,poljepšao si mi dan...

@Mala Caba Poražavajuće je, da veliki broj naših sugrađana ne poznaje osnove državotvornosti naše domovine Bosne i Hercegovine. Vrijeme je da konačno u sebi otkrijemo patriotizam i domoljublje prema jedinoj nam Bosni i Hercegovini, odnosno da ljubav prema domovini prednjači pred svim ubjeđenjima. Pozdrav za tebe.

Rođen sam u tuđini,od roditelja koji su ukupno imali 12 razreda škole...ali su mi znali prenijeti,šta i kako,ko je ko u sveme...dali su sve od sebe,da se školujem,da ne ostanem neuk,koliko sam uspjeo u tome,neka drugi sude,ja sam zadovoljan...prije 3 godine,sam odlučio da doselim u BiH,iz koje kao ,,pametni,,bježe...ok,znao sam da je dosta slično,kao što imam običaj kazati,pojas Gaze...pravo da ti kažem,zadovoljan sam...na koncu konca,ovdje,jedino ovdje nisam stranac,ajmo reć,svaki pas-ćuko,je šef u svojoj avliji...

@Mala Caba Veliko poštovanje tvojim rodteljima, a tebi sve najbolje u životu!

TURČINE nezna se jesi li gluplji ili smješniji. Pravi si primjer tupavog musle. Opšte je poznato da su cijelim prostorom današnje BiH vladali hrvatski i srpski velikaši, Draškovići, Zrinjski, Pavlovići, Kosača, Kotromanići i dr. Hrvatsko i srpsko plemstvo je pripadalo rimokatoličkoj, ortodoksnoj ili bogumilskoj crkvi. Tako da pripadnost bogumilskoj crkvi obuhvata hrvate i srbe, i ne postoji treći narod. Dolaskom osmanlija jedan broj hrvata i srba je prešao na islam kako bi dobio određene privilegije, a zbog osude dotadašnjih sunarodnika (hrvata i srba) i neprihvatanja osmanlija oni su se našli bez jasnog identiteta, što je i danas najveći kompleks muslimana u bih. To je moguće izliječiti samo prihvatanjem svojih korijena nacionalne pripadnosti (hrvati ili srbi) a zadržavanjem svoje vjere (islam). Zamislite da u Palestini arapi koji su pravoslavne vjere kažu da nisu više arapi nego da su grci, smiješno.

@ajvan.batez Ajvane, podsjećam te, da je tek 1862 god. Hrvatska šalje u Bosnu Klementa Božića, a Srbija Teofila Petranovića sa namjerom da Bošnjačke katolike i pravoslavce pripreme da se izjasne po prvi put kao Hrvati i Srbi, što im je i uspjelo. Sa ovim činom nije samo izdana domovina od ova dva naroda, nego su se javila kontinuirana nastojanja, da se Bosna podijeli između dva susjeda, a njen najmnogobrojniji narod stavi pred izbor nestanka ili pripajanja Srbima i Hrvatima. P.S. Je li te sramota Ajvane, kada Bošnjački hrvati obilježavaju godišnjicu smrti posljednje bosanske Kealjice Katarine, da ističete "šahovnicu s perecom", a ne simbol Kraljevstva bosanskog, zlatne ljiljane!? Je li te sramota sebe nazivati "Hrvatom", kada znaš da su Bošnjački hrvati izdali domovinu!? Za razliku od Bošnjačkih hrvata, današnji Bošnjaci muslimani, baštine tradiciju bosanske države, kao i svih njenih tekovina, što sa vama nije slučaj! Edukacija za tebe: S druge strane, od 1291. godine u Bosni djeluje franjevački red koji je potpuno istisnuo dominikance; franjevci vode drugačiju politiku nastojeći pridobiti stanovništvo Bosne uza se i odvojiti ga od Crkve bosanske, otvarajući franjevačke samostane sa njihovim obrazovnim sistemom itd. Tvrtko II Kotromanić je 1436. godine franjevce uzeo pod svoju ličnu zaštitu, čime su oni praktički postali izjednačeni sa Crkvom bosanskom. Posljednja dva bosanska vladara Stjepan Tomaš i Stjepan Tomašević već su bili otvoreni saveznici katoličke crkve i progonitelji Crkve bosanske , u pokušaju dobivanja pomoći od evropskih kršćanskih država za odbranu od nadirućeg i moćnog Osmanskog carstva. Posljednji pomen Crkve bosanske je iz doba Hercega Stjepana Vukčića Kosače , u čijoj službi je bio Gost Radin, više kao diplomata hercegov nego kao starješina Crkve bosanske. Lišena vlastite crkvene organizacije, a ostavši bez svojih moćnih zaštitnika – bosanskog feudalnog plemstva, čija je moć bila slomljena – Crkva bosanska je, nakon propasti Bosanskog kraljevstva i nakon osvojenja Hercegovine, prestala postojati a njeni vjernici su lakše i brže nego pripadnici drugih kršćanskih konfesija prelazili na islam krajem XV i u XVI vijeku.

TURČINE nemaš ti pojma, il si glup il se praviš glup. Upravo si sada potvrdio da sam u pravu, ti brkaš babe o žabe, tj. brkaš pripadnost vjeri i pripadnost naciji. U srednjovjekovnoj bih su živjeli samo hrvati i srbi, a Niko ne spori da je dio hrvata i srba iz tadašnje bosne pripadao bogumilskoj crkvi. I tačno je da su uglavnom hrvati i srbi koji su pripadali bogumilskoj crkvi dolaskom osmanlija prelazili na islam, i to ste danas vi muslimani u bih. Znači vi ste hrvati i srbi koji su nekada uglavnom pripadali bogumilskoj crkvi i koji ste kasnije prešli na islam. Jel ti sada jasno ili da ti još malo pojasnim.

bartez,a je li ti smijesno to sto se neki srbi u hrvatskoj izjasnjavaju kao hrvati pravoslavci ili jos smjesnije "grko katolici"...nemoj biti dvolican :) ....sve je to stvar pritiska na raju kako onda tako i sada....... evo naprimjer zasto sad mnogi pravoslavci u mjestima pod pritiskom stavljaju ono "grcki"...e pa zato sto su pravoslavci pod pritiskom vatikana ali im je lakse ako ubace ono "grcki" jer je grcka trenutno vatikanska kujica.......ali grci su premudri i prebezobrazni i ako iko dodje glave vatikanu to ce biti grci :)))))

turcine...jarane ti ko papagaj :)))) tome sto ti pises smiju se iole obrazovana djeca hrvata i srba...ne vredi ti to jarane to je istorija za lokalnu upotrebu :))))))

prokleta avlija naravno da je smiješno ali je još više glupo. Međutim, vjerujem da su to pojedini primjeri da se srbin sada u hrvatskoj izjašnjava kao hrvat pravoslavac, i to može da objasni psihologija podvojene ličnosti ili labilnosti ili pak nedostatka samopostojanosti. Uglavnom na takvim psihodevijacijama nemože se stvarati jedna nacija ili narod što pokušavaju da urade islamizirani hrvati i srbi u bih, današnji nazovi bošnjaci.

a cija je dnk u zmije...ahihihihihihhihihihhihiii

pokrij se po glavi šupljoglavce