Sjednici je prisustvovao veliki broj Tadićevih prijatelja i kolega iz akademskih i kulturnih krugova.
Dekanesa ALU, Amela Hadžimejlić-Kečo, navela je kako je akademija izgubila svog nastavnika, a BiH značajnog umjetnika. Nakon minute šutnje, Hadžimejlić-Kečo je pročitala tekst profesora Sadudina Musabegovića posvećen Tadiću, redovnom profesoru Nastavničkog odsjeka ALU.
Profesor Josip Alebić rekao je kako će profesor Tadić biti upamćen po svojim slikama, koje su nadmašile svakodnevno slikarstvo i koje su od velikog značaja za likovni život ove sredine, kako za njegove kolege i savremenike, tako i za nove naraštaje.
Profesor emeritus Odsjeka za historiju i teoriju umjetnosti Ibrahim Krzović, naveo je kako je Tadić ostavio značajan trag u historiji umjetnosti.
"Znamo da je tokom čitavog svog radnog vijeka bio važan sudionik umjetničke scene u BiH. I kritika i esejistika su pokušale sagledati njegova brojna ostvarenja, a njegova djela i pojedinačno i u cjelini nude izazove istraživačima. Ono što je ostvario naš profesor Radoslav Tadić značajno je i za umjetnost u BiH. Bio je dio umjetničkih zbivanja i šireg prostora od '70-ih godina do danas. Odlazak umjetnika i profesora dočekujemo svjesni njegovog doprinosa savremenoj umjetnosti BiH i obrazovanju generacija mladih umjetnika i nastavnika", rekao je Krzović.
Tadić je bio i dugogodišnji član Udruženja likovnih umjetnika BiH (ULUBiH), a član udruženja Daniel Premec ispričao je kako je Tadićev umjetnički angažman kao člana ULUBiH-a počeo 1977. godine. Krajem '70-ih Tadić je svoju umjetničku karijeru počeo aktivnim učešćem na međunarodnim i domaćim izložbama, festivalima, umjetničkim manifestacijama i pomicao je granice umjetnosti sa vrlo čvrstim stavom o izgrađivanju vlastite poetike i personalnih obilježja. U svom radu koristio se različitim medijima, od slikarstva, prostornih instalatornih intervencija, skulptura i sl. Njegov eksperimentalni duh ga je vodio u traganju za novim i drugačijim, čineći njegov životni i umjetnički opus izuzetnim, što potvrđuju likovna kritika i brojna međunarodna priznanja.
Tadićev umjetnički angažman nije bio vezan samo za nesebično zalaganje unutar organizacionog tijela ULUBiH-a, već i na širem društvenom planu. Još kao student je iskazivao veliku društvenu angažovanost, a 1972. postaje član Skupštine Univerziteta u Sarajevu. Njegova nevjerovatna stvaralačka energija se jasno iščitava iz njegove biografije. Stvarao je svoju umjetnost, a istovremeno i predsjedavao ULUBiH-om, u kojem je radio kao organizacioni sekretar te član Predsjedništva Saveza udruženja likovnih umjetnika Jugoslavije. Nakon iskazane odgovornosti i predanosti, 1984. godine je izabran za predsjednika ULUBiH. Početkom iste godine, kao jedan od osnivača, započeo je koncepciju i organizaciju Jugoslavenskih dokumenata. Sa svojim savremenicima realizirao je jednu od najznačajnijih umjetničkih smotri u regiji. Jugoslavenski dokumenti su predstavljeni publici u dva navrata, 1987. i 1989. godine, a okupili su najznačajnija imena jugoslavenske likovne scene, što je BiH i Sarajevo prvi put postavilo u samu žižu umjetničkih zbivanja, kako u Jugoslaviji, tako i u Evropi. Tadićev društveni i umjetnički angažman nastavio se i tokom rata, a njegove grafičke mape iz tog perioda prikazane su širom svijeta.
Na komemorativnoj sjednici je pročitano i kratko pismo Envera Hadžiomerspahića, a pjesnik Admiral Mahić pročitao je pjesmu posvećenu profesoru Tadiću.
