{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Priča o silovanim Bosankama koja je na Dan žena obišla svijet

8.3.2013. u 20:02
0
Priča o silovanim Bosankama koja je na Dan žena obišla svijet
0
Priča o silovanim Bosankama koja je na Dan žena obišla svijet
Omarska, prijedorski logor smrti
Bilo je dana kada je molila da je ubiju, da dođe kraj njenim patnjama. Kada je mislila da umire od srčanog udara, prošaptala je: "Hvala ti Bože".
Ovo je priča, koju je na Mađunarodni dan žena objavio Huffington Post, Washington Post i mnogi drugi, o Prijedorčanki Nusreti Sivac, mladoj sutkinji koja je u ratu sa još 37 žena silovana u logoru u Bosni. Nusreta je također svjedokinja ubistava i mučenja koja su počinili stražari, bosanski Srbi u logorima. Bila je tada prisiljena čistiti krv sa zidova i podova u sobi za ispitivanje.

Tada je samoj sebi rekla da će zapamtiti imena i lica mučitelja, kako bi ih jednog dana mogla dovesti pred lice pravde.

Danas, djelomično zahvaljujući njenim naporima da prikupi svjedočenja mučenih žena širom BiH, silovanje je kategorizirano kao ratni zločin prema međunarodnom pravu. Na osnovu toga 30 muškaraca je osuđeno pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u Den Haagu, a još 30 slučajeva se procesuira. Lično je pomogla da se čovjek koji ju je silovao više puta tokom dva mjeseca koliko je provela u logoru osudi i smjesti iza rešetaka.

O strahotama kroz koje je prošla u logoru povodom Međunarodnog dana žena govorila je za The Associated Press.

Specijalni izaslanik UN-a za seksualno nasilje u sukobima, Zainab Hawa Bangura, kazala je kako su Sivac i druge žene, pomogle i pomažu kako bi silovatelji platili za svoje zločine.

Rat u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine bio je najkrvaviji u nizu oružanih sukoba koji su izbili kada se jugoslovenska federacija raspala i kada su njene republike počele proglašavati nezavisnost, prenosi Huffington Post. Prema izvještajima UN-a između 20 i 50 hiljada bosanskih žena je silovano tokom rata, mnoge u logorima.

Jedino je bilo gore još u afričkim sukobima, gdje je između 200 i 500 hiljada žena silovano tokom genocida u Ruandi te stotine hiljada u sukobima u Sierra Leoneu i Demokratskoj Republici Kongo.

Njeno iskušenje je započelo u proljeće 1992. godine kada su bosanski Srbi preuzeli kontrolu nad njenim rodnim Prijedorom te kada su Bošnjake i Hrvate zatvorili u koncentracione logore. Osim žena, u logorima je bilo i oko 3.500 muškaraca, a stotine njih su ubijeni.

Njeni dani u logoru su počinjali tako da je brojala tijela muškaraca koji su mučeni do smrti preko noći. "Njihova tijela su ležala u travi ispred zgrade. Ponekad ih je bilo 20, ponekad 30", kazala je Sivac pričajući o danima provedenim u Omarskoj.

Tokom dana prisilnog rada u logorskoj menzi žene su mogle čuti vrištanja mučenih muškaraca koji su pozivali u pomoć i molili za milost, glasovima koji su postajali sve tiši dok konačno ne bi utihnuli. Nakon toga su stražari naređivali ženama da očiste sobe za ispitivanje u kojima su viđale krvava kliješta i pendreke. Noću su stražari dolazili po žene i odvodili ih jednu po jednu te ih silovali.

Nusretini dani u logoru okončani su u augustu 1992. godine kada je grupa stranih novinara otkrila objekat u kojem su žrtve bile zatvorene. Tada su fotografije zatvorenika koji su izgledali poput živih kostura iza bodljikave žice obišle cijeli svijet, što je izazvalo lavinu reakcija i prisililo vodstvo bosanskih Srba da oslobode zarobljenike.

Nusretina predratna kolegica iz prijedorskog suda, tužiteljica Jadranka Cigelj, također je bila među 37 žena zatočenih u Omarskoj tih dana. Njih dvije su pobjegle u susjednu Hrvatsku, gdje su počele prikupljati svjedočenja stotina žena koje su silovane u ratu.

Provele su godine uvjeravajući žene žrtve da prekinu svoju šutnju i da daju iskaze koji su kasnije dostavljeni istražiteljima u Međunarodnom sudu za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji sa sjedištem u Den Haagu.

Sivac kaže da je postepeno uvidjela da je ogroman broj žena u BiH koje su bile žrtve silovanja, ali da nije bila iznenađena.

Već stoljećima se silovanje smatra nusproduktom ratova. Žene su te koje su kolateralna šteta, a strahote koje prežive često ostaju zasjenjene pokoljima u ratovima. Iako Ženevska konvencija iz 1949. godine zabranjuje ratna silovanja, nijedan sud nikada nije podigao optužnice za taj zločin dok Sivac i Cigelj nisu predočile svoje ogromne dokaze.

Njihov trud se napokon isplatio u junu 1995. kada su njih dvije otputovale u Haag kako bi učestvovale u pripremama za prve optužnice koje je tamošnji sud podigao. Prema ocjeni Ujedinjenih nacija to je bila jedna od glavnih prekretnica u prepoznavanju silovanja kao ratnog zločina. Godinu dana kasnije Sud je optužio osam bosanskih Srba za seksualne zločine u istočnoj Bosni. To je bio prvi put u historiji da je Međunarodni sud teretio nekoga isključivo za zločine seksualnog nasilja.

Sivac koja je od tada svjedočila u nekoliko slučajeva, uključujući i ono protiv čelnika bosanskih Srba Radovana Karadžića, zadovoljna je s onim što je postigla, iako bi željela da se procesuiranje ubrza. "Sporo je, jako sporo, ali to je početak", kazala je Sivac.

Jedan od stražara iz Omarske protiv kojeg je svjedočila iz zatvora je pušten 2005. godine nakon što je odslužio dvije trećine sedmogodišnje kazne. Sivac ga je nakon toga srela u Bosni.

"Zurili smo jedno u drugo. On je bio prvi koji je pognuo glavu", završava svoju priču Nusreta Sivac u tekstu za AP koji je danas obišao svijet.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: