Praznici na goraždanski način: Prijateljima šarena jaja, a zauzvrat se čeka baklava
Sigurno će uz praznik odsvirati neki od starih hitova na gitari baš kao nekad, kad je sa svojim bendom Rock Oaza, svirao širom bivše Jugoslavije.
No prijeratna je regionalna rock scena izgledala drugačije, baš kao i praznici kojih se rado sjeća.
"Sva djeca u Jugoslaviji su voljela Bajrame, Uskrse i Vaskrse zbog šarenih jaja, baklave, bajrambanke...Svi smo uživali u tome. Toliko je bilo slučajeva da su majke muslimanke svojoj djeci farbale jaja za Usrkrs i Vaskrs, jer mi djeca nismo htjeli praviti te razlike, nama je trebalo to jaje i gotovo. I majke iz kršćanskih porodica su pravile baklave. I to je bilo nešto sasvim normalno i jako lijepo“, priča Vlado.
Od ljudi zavisi hoće li takva tolerancija ponovo zavladati ovim prostorima. A Goražde je uvijek bilo tolerantno, smatra Opić.
Istina je, u gradu na Drini se oni koji dočekuju ovaj veliki kršćanski praznik nažalost mogu izbrojati na prste. Razloge za to Vlado ne vidi u politici već u ekonomiji, zbog koje su kaže nakon Drugog svjetskog rata i naseljevali ove prostore.
"Vjerujemo u istog Boga na malo drugačiji način. Znam da u Goražde slobodno može doći bilo koji Hrvat, Srbin i da neće imati nikad nijednog problema što se tiče vjerskih i nacionalnih sloboda“, kategoričan je naš sagovornik.
Potpuno je spreman za doček Uskrsa a najveća radost koju će podijeliti s prijateljima svakako su farbana jaja, baš kao iz djetinjstva.
"Onoliko jaja koliko bude ofarbano toliko će biti podjeljeno prijateljima a njih je jako mnogo, jer ja očekujem baklavu“, smije se Vlado.
Ni njega niti njegovu porodicu život nije mazio.Vlado, veliki zaljubljenik u rock'n'roll, napustio je fakultet kako bi brinuo o prerano oboljeloj majci Olgi. I tada kao i danas briga i ljubav prema majci ga je vratila kući.
"Kada sam napustio Goražde '92. godine nije bilo jednostavno, jer tu su bila i moja djeca Igor, Ena te blizanci Vedran i Dražen, koji su imali svega 18 mjeseci, Preko Srbije do Španije stigao sam tek negdje u decembru 92.", govori Vlado dodajući da je i tada bilo jako teško.
Vlado je preko Srbije i Crne Gore otišao u Španiju, a prošao je Beograd, Novi Sad, Kać, Bar, Ulcinj, Novi Pazar. Čak dva puta je bio hapšen, no uspio je da se izvuče. Hapšenje u Novom Sadu izbjegao je pobjegavši vozom za Bar. Izbjeglička legitimacija nije bila nikakva olakšavajuća okolnost ni u Ulcinju jer se tri sedmice krio u podrumu. O ovom periodu i ne priča baš mnogo posebno ne u Goraždu a kaže i za to ima razlog.
"U Goraždu ja tu priču ne mogu pričati i ne želim jer Goražde je toliko toga preživjelo, a naspram toga moja priča je obična avantura, malo teža“, kaže Vlado, te dodaje da je sretan zbog činjenice da je ponovo tu s prijateljima u rodnom gradu i da se kao dijete raduje praznicima i boljim danima.
Jedna od najvećih historijskih misterija riješena: Naučnici pročitali spis star 2.000 godina
Šta predviđa zabrana TikToka u SAD-u i koje bi zemlje mogle slijediti taj primjer
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
