"Oni koju su odgovorni za neprovođenje zakona za to ne snose nikakve posljedice, a kao rezultat takvog odnosa imamo prepreke s kojima se osobe s invaliditetom svakodnevno suočavaju. One se, između ostalog, odnose na arhitektonsku nepristupačnost objektima i prostorima, nedostupno obrazovanje, nemogućnost zapošljavanja, prisustva različitim događajima, bavljenja sportom i tako dalje", kaže za Klix.ba predsjednik Koalicije organizacija osoba s invaliditetom Tuzlanskog kantona Suad Zahirović.
Ponosni na sebe
A s ciljem izmjene zakonskih regulativa i omogućavanje osobama s invaliditetom da na lakši i jednostavniji način dobiju ortopedska pomagla koja su im nepohodna za život, danas je u centru Tuzle upriličeno potpisivanje peticije u okviru kampanje pod nazivom "#PonosniNaSebe".
"Cilj ove kampanje je promocija prava i jednake mogućnosti osoba sa invaliditetom, ali i podizanje svijesti građana o tome da su osobe sa invaliditetom vrijedne i da mogu dati svoj doprinos razvoju društva ako se za to stvore odgovarajući preduvjeti. U okviru kampanje mi smo u prethodna tri dana organizirali akcije prikupljanja potpisa podrške za usvajanje novih odluka o obimu i pravu na korištenje ortopedskih pomagala za osobe s invaliditetom. Očekujemo da će Vlada TK veoma brzo usvojiti novu odluku", pojašnjava Zahirović.
Anes Mehić iz Lukavca kao i sve ostale osobe s invaliditetom u našoj zemlji svakodnevno se susreće s brojnim barijerama. Kaže da ga kao paraplegičara najviše boli maćehinski odnos bh. društva prema ovoj populaciji koja, ističe on, daleko više vrijedi i puno više doprinosi zajednici nego što se to ističe u javnosti.
"Jučer sam imao zakazano vještačenje pred komisijom za ocjenu radne sposobnosti za odlazak u prijevremenu penziju, a sam odnos doktorice koja je bila u ovoj komisiji te njen arogantan pristup prema meni najviše me zabolio. Riječ je o neprofesionalnom pristupu, a ona se ponašala krajnje neodgovorno. Na kraju je papire gurnula prema meni i rekla: 'Složi ih sam' te izašla iz prostorije. Ostao sam iznenađen, a vjerujte da nisam znao šta da uradim. To boli svaku osobu. I to je naše društvo, nažalost", prenosi nam Mehić svoje neugodno iskustvo.
Ne trebaju sažaljenje
Fikreta Hasanović iz Tuzle kaže da "nema problema sa barijerama koje vladaju u glavama njenih sugrađana".
"Mene najviše boli nepoštivanje od bh. vlasti. Mi se borimo za nova pomagala jer su naša dotrajala, a nova su skupa i nekvalitetna. Predstavnici vlasti nam izdvajanjem određenih novčanih sredstava iz budžeta mogu pomoći u ovom segmentu, međutim do toga još uvijek nije došlo, što je sramotno", kaže Hasanović.
Ističe i da ljekaru na redovne preglede ne može otići, s obzirom da joj je zbog nepristupačnosti objektu onemogućen ulazak u Dom zdravlja u Tuzli.
"Ukoliko mi treba određeni recept za redovnu terapiju lijekovima koju koristim u tuzlanski Dom zdravlja moram poslati nekoga od članova porodice. Ne sjećam se kad sam zadnji put otišla doktoru na pregled", dodaje Hasanović.
Napominje i da osobe s invaliditetom ne trebaju sažaljenje javnosti.
"Finansijska situacija kod ove populacije je jako loša, a važi i za jednu od najsiromašnijih kategorija društva. Ovu populaciju je vrlo teško uključiti u zajednicu, a tome doprinosi i činjenica da u našoj zemlji ne postoje servisi personalnih asistenata, prevoza i slično", napominje Hasanović.