Osnovni sud Brčko Distrikta
0

Nastavljeno suđenje Nusretu Guši i Mirsadu Suljagiću

FENA
U nastavku suđenja Nusretu Guši i Mirsadu Suljagiću pred Osnovnim sudom Brčko Distrikta, svjedokinja Jelena Radenković kazala je da je njen suprug Branko Radenković, nakon višemjesečnog zatočenja, imao masnice, te je “teško hodao”.

Radenkovićeva je rekla da je njen muž Branko, bivši pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), zarobljen 3. augusta 1994. godine tokom izvođenja vojne operacije 108. brigade Armije BiH (ABiH) na području Donje Brke (opština Brčko).

“Moj muž je bio pripadnik VRS-a i taj dan se nalazio na liniji kada se desila ta akcija u kojoj je on zarobljen. Ja sam za to saznala tek treći dan i to putem radija, gdje su objavili vijest da su zarobljena tri vojnika, od kojih je jedan bio i moj suprug”, kazala je svjedokinja.

Radenkovićeva je dodala da je tek nakon mjesec dana, preko osobe koja je na srpskoj strani bila zadužena za pregovore oko razmjene zarobljenika, dobila prvo pismo od muža, u kojem je pisalo da je živ i zdrav i da se nalazi u zarobljeništvu u Maoči.

Nusret Gušo i Mirsad Suljagić, bivši pripadnici 108. motorizovane brigade ABiH, optuženi se da su u više navrata podvrgavali ispitivanju ratnog zarobljenika Branka Radenkovića, kako bi dobili informacije o vojnom položaju pripadnika VRS-a i ubistvima muslimana u Brčkom.

Branko Radenković, prema navodima optužnice, više puta je bio izložen ponižavanju i fizičkom zlostavljanju u kojem su učestvovali optuženi, koji su ga u više navrata tukli nogama.

Svjedokinja Radenković je ispričala da je više mjeseci pokušavala saznati gdje joj se suprug nalazi, te da je tek u januaru 1995. godine saznala da je iz Maoče prebačen u zatvor u Tuzli.

“Nakon toga smo komunicirali pismima tri ili četiri puta mjesečno, u kojima je Branko uglavnom pisao da je dobro, te je samo ponekad iskazivao zabrinutost da li će uspjeti sve to da preživi i da li će ponovo vidjeti mene i djecu”, kazala je svjedokinja.

Branko Radenković, prema iskazu svjedokinje, boravio je u zatvoru u Tuzli do kraja septembra 1995. godine, kada je razmijenjen.

“Nakon razmjene, na mužu sam vidjela velike psihofizičke promjene. Žalio se na bolove u kičmi, vidjela sam da je imao masnicu na jednom stopalu, teško je hodao i nije imao kondicije. Boljeli su ga i bubrezi, a mjesecima nakon toga nije mogao ni spavati. O tome šta mu se sve dešavalo dok je bio zarobljen nikad nismo detaljno pričali”, zaključila je svjedokinja.

Nastavak suđenja zakazan je za 17. novembar, prenosi BIRN - Justice Report.