{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


"Nakon 24 godine želim upoznati svoju majku'

S
7.10.2009. u 10:40
0
48
"Nakon 24 godine želim upoznati svoju majku'
0
"Nakon 24 godine želim upoznati svoju majku'
"Uspio sam sve u životu, završio sam jednu od najprestižnijih škola u Velikoj Britaniji, no i dalje imam jednu neispunjenu želju... želju da upoznam svoju majku", kaže Ognjen Tomić, nekadašnji štićenik Doma za nezbrinutu djecu na Bjelavama, koji je danas britanski državljanin i uspješni filmski stvaralac. Došlo je vrijeme i da se prvi put sretne sa svojom majkom koju danas aktivno traži.
Oggi je rođen 1985. godine u Sarajevu. Nakon boravka u brojnim domovima za nezbrinutu djecu u Bosni i Hercegovini, Ognjen je 2000. godine otputovao u Veliku Britaniju. Danas je "slavan". Bavi se fotografijom i filmom.

Put do takvog uspjeha mladom Bosancu nije bio nimalo lagan. Ognjen je odmah po rođenju izmješten u bolnicu za djecu s posebnim potrebama jer su liječnici sumnjali da ima visok pritisak vode u mozgu i da se neće uspjeti oporaviti. Njegovo zdravstveno stanje se poboljšalo kada je napunio šest godina i Ognjen je smješten u Dom za nezbrinutu djecu u Zenici.

No, ratne 1994. godine iz Zenice bježi u Sarajevo.

"Bilo mi je nepunih deset godina kada sam s dvojicom prijatelja odlučio pobjeći iz Doma u Zenici. Nismo mogli više biti tamo. Život u tom domu je bio grozan, odrasli štićenici su nas neprestano tukli. Bio je rat i nismo znali šta nas čeka u Sarajevu, niti kako ćemo doći do Sarajeva, ali smo morali pobjeći", ispričao je Oggi dodajući da danas, nažalost, ne zna šta se desilo s njegovom dvojicom prijatelja koji su pobjegli zajedno s njim.



Po dolasku u Sarajevo Ognjen je smješten u Dom za nezbrinutu djecu na Bjelavama. Kako kaže, sjećanja na taj period i nisu tako lijepa, ali tad je barem imao tri obroka dnevno i krov nad glavom, što mu je bilo i najbitnije.

"Vaspitači su nas pazili, imali smo dovoljno hrane, ali bez obzira gdje se nalaziš teško je kad si sam, teško je kad nemaš porodicu, niti bilo koga ko ti može biti podrška", nastavio je Oggi.

Zahvaljujući nevladinoj organizaciji "Hope and Homes for Children", Tomić 2000. godine odlazi u Veliku Britaniju. Novi život u tuđoj zemlji za tada četrnaestogodišnjeg dječaka nije bio ni malo lagan. Ognjen nije poznavao jezik, niti je imao prijatelja, no ubrzo se sve promijenilo.

"Savladao sam jezik i počeo studirati engleski jezik na Cambridge Language and Activity Courses, gdje sam trenutno i zaposlen, odnosno pomažem u promociji škole."

Bez porodice, prijatelja, sunarodnjaka Ognjenu je bilo veoma teško, no kroz život ga je vodila želja za uspjehom, želja da postigne nešto i u tome je uspio.

"Prvi film koji sam uradio je 'Sarajevo After the War', priča o djeci iz Doma za nezbrinutu djecu i životu u Sarajevu nakon rata. Nakon toga sam radio na filmovima 'Sir Henry's 120bpm', 'Ambassadors Learning Languages', 'Tough Guy 453', ali i brojnim drugim koji su se pojavili na Irish Film Festivalu, Fresh Film Festivalu, Sarajevo Film Festivalu", kazao je Ognjen, dodajući da se također bavi i fotografijom, a već je imao izložbe u Sarajevu, Londonu i New Yorku.



Tomić je više puta nagrađivan za svoj rad. Bio je jedan od najuspješnijih studenata u svojoj klasi, proslavio se zahvaljujući nizu filmskih projekata u kojima se pojavljivao kao direktor fotografije i montažer. Uspio je postati 'neko', ali to ga ne ispunjava.

Sretan je, ali njegova sreća će biti potpuna tek kad pronađe svoju porodicu, majku Nadu Tomić.

"Sada kad sam završio jedan od najprestižnijih fakulteta u svijetu želja mi je da pronađem majku. O njoj znam veoma malo... Zove se Nada Tomić i nekada je živjela u Olovu, međutim, prema informacijama koje posjedujem trenutno je u Beogradu. Eto, nakon 24 godine života imam samo tu želju... Da upoznam majku, da joj pokažem šta sam uspio u životu, da vidim kako je i šta radi, da odemo na piće...", ispričao je Oggi svoju priču za Sarajevo-x.com.


Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: