{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


"Moguće je da u BiH dođe do velikih demonstracija, ali šta onda?"

S
24.2.2011. u 15:20
0
131
"Moguće je da u BiH dođe do velikih demonstracija, ali šta onda?"
0
"Moguće je da u BiH dođe do velikih demonstracija, ali šta onda?"
Besim Spahić (Foto: Sarajevo-x.com)
Među omladinom, studentima, zaposlenima i nezaposlenima, borcima, invalidima i penzionerima u posljednje vrijeme sve više se priča o demonstracijama u BiH. Svi oni su nezadovoljni i svi imaju razlog zbog kojeg bi svoja prava tražili na ulicama. Demonstracije u arapskim zemljama inspiracija su mnogima za mijenjanje režima u svojim zemljama, a planove za to "kuju" na društvenim mrežama poput Facebooka.
Grupa "Svi na ulice" na Facebooku broji preko 20.000 članova. Osnovao ju je Safet Kurtović, čovjek koji živi u Švicarskoj i iz te zemlje pokušava mijenjati stvari u BiH. Okupiti toliki broj ljudi (iako je upitno koliko bi njih zaista izašlo na ulice i "borilo" se za svoje ideje) nije beznačajna stvar. Stručnjaci u BiH tvrde da kritična masa postoji, da nije nemoguće kako će nezadovoljni narod izaći na ulice, no glavno je pitanje ko će ih povesti i šta je zapravo cilj osobe koja izvodi građane na ulicu.

Ko stoji iza poziva na demonstracije?

"Apsolutno je moguće da dođe do demonstracija, pogotovo u bajkovitoj, neuređenoj, destabiliziranoj i nedefiniranoj državi koja nema svoj zadani cilj i u kojoj nema barem deset marketinških koncepata koji imaju plan i interes sa segmentima populacije u BiH. Vidjeli smo šta se dešavalo u arapskim zemljama i kako su pozivi na masovne demonstracije kretali preko Facebooka, Twittera i drugih društvenih mreža. No, uvijek se postavlja pitanje ko stoji iza toga", kazao je za Sarajevo-x.com prof. dr. Besim Spahić.

On je dodao da nije rijedak slučaj da osobe koje skrivene iza tastature pozivaju ljude da se bore za neki cilj kojem teže zapravo imaju zacrtan posve drugi cilj.

"Demonstracije su moguće"

"Ja pod krinkom za cjelovitu BiH mogu potpuno da je rasturim. Najveći problem je što kod nas vladaju stereotipi, kao naprimjer da je svaki Arapin ili musliman dobar, svaki Srbin ili pravoslavac i svaki Hrvat ili katolik dobar. U tako profiliranoj svijesti, koja je kod nas od devedesetih godina prošlog stoljeća doživjela procvat, sa mnogim negativnim konsekvencama, iako to ne znači da čovjek ne treba biti svjestan svog nacionalnog identiteta, sa stanovišta funkcionalne države može bilo ko pod lažnim imenom i ideologijom 'navući' ljude", dodao je Spahić.

Profesor je naveo da su u BiH nezadovoljne gotovo sve strukture ljudi i da je moguće da dođe do demonstracija.

Podsjetimo, članovi grupe "Svi na ulice" najavljuju demonstracije za 1. mart. Traže "oslobađanje od diktatora i korumpirani političara i njihovih gangova". Kako saznajemo u MUP-u Kantona Sarajevo, demonstracije niko nije najavio ni prijavio.

Poslije njih - oni

"Da li će ljudi zaista izaći na ulice ovisi o tome koliko je ljudi uključeno u te grupe, koliko su zainteresovani ili izmanipulisani. Ako je intencija oslobađanje od korupcije, onda je to potpuno legitimna ideja, i kad bih ja znao ko je vođa i da će istrajati do kraja, prvi bih izašao na ulicu, jer očito da je korupcija na svakom koraku. Dakle, sve je moguće. Mogu se desiti demonstracije ogromnih razmjera, ali šta i kada smijenimo ove. Ko će onda doći?", pita profesor Spahić dodavši da nam dovoljno govori to što u sve oblasti u BiH "drže" kaste, pa iza očeva dolaze sinovi, kćerke, unuci i praunuci.

Javnost podijeljena i demotivirana

I doktor socioloških nauka Dino Abazović smatra da se ne smije zanemariti značaj i uloga koju novi mediji, uključujući i internetu imanentne alate za socijalne mreže, imaju u mobiliziranju relativno velikog broja ljudi, za relativno kratko vrijeme, a za određene konkretne akcije i ciljeve. Međutim, on smatra da je bh. javnost isuviše demotivirana i nesložna da bi krenula da mijenja stanje.

"Upravo su ciljevi i način njihovog ostvarivanja najbitniji i najinteresantniji dio za analizirati, dakako, ne isključujući i same aktere, kako one pasivne, tako i aktivne, prije svih recimo inicijatore. Kako god, dati verbalnu podršku određenom mišljenju ili prijedlogu ne znači po automatizmu i djelatan aktivizam onih koji sve to skupa nominalno podržavaju. U bosanskohercegovačkoj svakodnevici, nažalost, javnost (pa i ona virtuelna) je do te mjere parcijalizirana, fragmentirana, i demotivirana, od institucionalnog života 'dejtonske' države alijenirana, da je veoma teško očekivati postizanje minimuma konsenzusa kod kritične mase aktera oko bilo čega, a što bi eventualno išlo po liniji prekoetničke saradnje i zajedničkog djelovanja", kazao je prof. dr. Abazović za Sarajevo-x.com.

On je dodao da sve dok nema minimuma konsenzusa o tome šta se desilo u neposrednoj prošlosti, kao i o problemima sadašnjosti, iluzorno je očekivati solidnu osnovu izgradnje konsenzusa o pitanjima skorije budućnosti.

"Tektonska" dešavanja neostvariv scenario

"Problem nije samo etnička, već i etička saradnja, jer vrijedonosni sistem unutar našeg društva egzistira u vakumu - stari još nije do kraja urušen, novi nije do kraja izgrađen. Parcijalnih, tj. lokaliziranih, u krajnjem limitiranih incijativa, pa i njihove implementacije, svakako ćemo se još nagledati, iniciranih preko Facebooka ili raznih foruma, ali tektonska dešavanja mi se čine kao veoma neostvariv scenario u skorijoj budućnosti", naglasio je Abazović.

U svakom slučaju, jedno je sigurno - Bosni i Hercegovini su hitno potrebne promjene. Ljudi su gladni i bosi. U državi bezvlašća nove generacije ugledaju se na one koji su se "masno obogatili" preko tuđih leđa, a idoli su im gangsteri, kriminalci i lopovim koji ne samo da su izbjegli zatvorske kazne već su zbog svojih "nedjela" postali "slavni". Gdje ćemo biti sutra?

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: