"Miloševićeva ideja o podjeli državne imovine među entitetima je mrtva"

Iako je Bosna i Hercegovina bez sumnje znatno napredovala, ovdje sam danas da vam kažem da Daytonski mirovni sporazum nije proveden u svojim ključnim dijelovima. Umjesto toga, Daytonski mirovni sporazum se konstantno pomjerao kako bi se zadovoljilo "stanje na terenu", koje stanje je rezultat sistematskih kršenja tog sporazuma, a ne obrnuto.

Ovo se ogledava kroz činjenicu da visoki predstavnik danas podnosi izvještaj ovdje, već 37. takav izvještaj.

Većina problema i izazova koji stoje pred Bosnom i Hercegovinom danas proizilaze iz neprovođenja ključnih elemenata Daytonskog mirovnog sporazuma, posebno Aneksa 7, koji garantuje pravo svih izbjeglica i raseljenih lica da se slobodno i sa sigurnošću vrate u svoje domove – pravo koje je potvrđeno rezolucijama ovog Vijeća.

S obzirom na sistamatsko i kontinuirano kršenje Aneksa 7, od 46 posto ne-Srba koji su živjeli u entitetu Republika Srpska prije no što su ili ubijeni ili protjerani, samo njih osam posto živi tamo danas.

Neimplementacija Aneksa 7 je dovela do najozbiljnijeg ustavnog problema sa kojim se Bosna i Hercegovina danas suočava - takozvani mehanizam entitetskog glasanja koji je bio namjenjen kao zaštita za legitimne teritorijalne interese dva entiteta, po mišljenju sva tri konstitutivna naroda, je prerastao u mehanizam kojim jedna etnička grupa iz jednog entiteta blokira državu bez bilo kakvog učešća drugih konstitutivnih naroda. I ovaj mehanizam se nastavlja koristiti kao da je Aneks 7 u potpunosti proveden.

Mehanizam entitetskog glasanja dozvoljava broju od samo 10 poslanika izabranih sa teritorije RS entiteta (koji čine samo 22% od 42 poslanika u Predstavničkom domu) da blokiraju bilo koju predloženu odluku. Tokom prethodnih trinaest godina, ovih 10 poslanika je koristilo entitetsko glasanje da blokiraju preko 260 predloženih zakona. U istom periodu, Parlamentarna skupština je usvojila manje od 150 zakona.

Ovaj etnički monopol nad teritorijalnim interesima cementira etničke podjele, čini državu nefunkcionalnom i time širi nestabilnost.

Naravno, ovo mišljenje ne dijele svi politički akteri u Bosni i Hercegovini, ali su Kongres SAD-a, Evropska komisija, Evropski parlament, Vijeće Evrope i Venecijanska komisija jasno identifikovali entitetsko glasanje kao ključnu prepreku naporima da se Bosna i Hercegovina transformira u samoodrživu zemlju, koja može funkcionisati i bez prisustva Ureda visokog predstavnika. Sve ove institucije su predložile da entitetsko glasanje mora biti ili eliminisano ili reformisano, i sve njihove preporuke su do sada ignorisane.

Gosp. predsjedniče,

drugi ključni problem – pitanje državne imovine – proizilazi iz činjenice da su prava data državi Bosni i Hercegovini kroz Aneks 4 – Ustav Bosne i Hercegovine – ignorisana s ciljem postizanja političkih kompromisa koji su neophodni zbog “stanja na terenu.”

Po članu I Daytonskog ustava Bosna i Hercegovina je jedini naslijednik Republike Bosne i Hercegovine i Socijalističke republike Bosne i Hercegovine, te kao takva ostaje vlasnik sve imovine uknjižene na ove prethodnike. Također, po Sporazumu o sukcesiji, Bosna i Hercegovina je vlasnik sve imovine bivše Jugoslavije koja se nalazi na njenoj teritoriji.

Entiteti nemaju bilo kakvih vlasničkih prava nad ovom imovinom.

Vlasništvo Bosne i Hercegovine nad državnom imovinom je pravo koje je garantovano članom I Daytonskog ustava i koje je jasno potvrđeno kao takvo kroz konačnu i obavezujuću presudu Suda BiH – suda uspostavljenog od strane Ureda visokog predstavnika, finansiranog izdašnim donacijama velikog broja vaših zemalja i popunjenog međunarodnim sudijama i tužiocima iz još većeg broja vaših zemalja.

Stoga je neprihvatljivo traženje konsenzusa kako bi se provelo postojeće pravo ili traženje političkih kompromisa sa onim koji blokiraju provedu tog prava. Ista greška je napravljena kada je visoki predstavnik nametnuo entitetsku privatizaciju 1998. godine, sa jasnim negativnim konsekvencama za povratak izbjeglica, konsolidaciju jedinstvenog ekonomskog prostora i reintegraciju društva.

Jedan od zahtjeva Slobodana Miloševića u Daytonu je bio da podijeli državnu imovinu između entiteta. Nije postigao taj cilj, i nejasno je zbog čega neki i dalje na ovom insistiraju. Tačno je da je Bosna i Hercegovina dobila dva entiteta kroz Daytonski sporazum, ali taj sporazum je također nastavio pravno postojanje Bosne i Hercegovine, uključujući, naravno, i u vezi vlasništva nad državnom imovinom. Ovo je bio jedan od ključnih balansirajućih faktora koji je uopšte omogućio Dayton, te je također služio kao glavni kohezivni faktor između dva entiteta. Državna imovina je ključni element Daytona jednako koliko i dvoentitetska struktura.

Visoki predstavnik je u pravu kada pomene osporavanja Daytonskog mirovnog sporazuma od strane organa vlasti RS entiteta. Ali ova osporavanja neće biti zaustavljena jačanjem pozicije onih koji se u osporavanja upuštaju, pogotovo uzimajući u obzir njihove otvorene pozive na referndum o nezavisnosti. Podjela Državne imovine između entiteta će zasigurno ojačati te zahtjeve i eliminisati primarni kohezivni faktor. Očito postoji razlog zbog čega to nije urađeno u Daytonu, te se ne može tiho uraditi sada bez dalekosežnih poslijedica. Pismo visokog predstavnika državnom pravobraniocu BiH u kom je pozvao Pravobranilaštvo da obustavi knjiženje državne imovine bez obzira na činjenicu da je Pravobranilaštvo djelovalo u skladu sa postojećim zakonima i pravnim presedanima, je izazvalo veliko protivljenje u Bosni i Hercegovini.

Gosp. predsjedniče,

Vijeće sigurnosti je imalo jak razlog da insistira na provedbi Daytonskog sporazuma "u cjelosti" kada je usvojilo Rezoluciju 1031. To je ono što mi zagovaramo. Rješenja i niz teških kompromisa koji su ugrađeni u Dayton su osigurali da ovaj sporazum može funkcionistati samo i samo ako su svi njegovi dijelovi u potpunosti sprovedeni. Nesprovođenje jednog dijela čini sprovođenje drugih dijelova teškim ili nemogućim.

Danas je sprovođenje Daytona "u cjelosti" zamijenjeno "provođenjem pet ciljeva i dva uslova". Neki od tih ciljeva i uslova nemaju dodirnih tačaka sa Daytonom – poput potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom unijom, primjera radi. Neki su već rješenu u Daytonu – činjenica da je “Bosna i Hercegovina vlasnik većine državne imovine kao pravni nasljednik RBiH,” kako je to bivši visoki predstavnik Lajcak zvanično komunicirao. Neki od ključnih elemenata Daytona nedostaju na ovoj listi, poput prava svih izbjeglica na povratak.

Nije samo sušta proizvoljnost ove liste koja obeshrabruje, već činjenica da je gašenje Ureda visokog predstavnika, umjesto provedbe Daytona, postao cilj sam za sebe. A jedan od ključnih elemenata Daytona je izabran da služi tom cilju – vlasništvo Bosne i Hercegovine nad državnom imovinom.

Ovo, dame i gospodo, neće dovesti do provedbe Daytona "u cjelosti", već prije do njegovog rušenja. Dayton je bio težak kompromis koji zahtijeva da veliki broj njegovih dijelova radi zajedno. OHR je uveden upravo da bi osigurao takvo djelovanje, a ne da bi dao legitimitet parcijalnoj implementaciji samo kako bi mogao otići. Ukoliko se uloga OHR-a pretvorila iz rada na punoj implementaciji do rada na odlasku, možemo samo zaključiti da ta transformacija nije u skladu sa jasnom terminologijom Rezolucije 1031 ovog vijeća.

Istovremeno, ne može se od nas očekivati da pružimo podršku takvoj transformaciji. Ne samo da mi ozbiljno shvatamo naše međunarodne obaveze – uključujući Rezolucije Vijeća sigurnosti. Mi smo, šta više, svjesni opasnosti sa kojima će se Bosna i Hercegovina suočiti ukoliko su ključni dijelovi Daytona polako umanjeni, izmjenjeni ili u potpunosti otklonjeni. Jer, dame i gospodo, ukoliko je jedan ključni element Daytona na stolu onda moraju biti i svi drugi.

U zaključku, dozvolite mi da kažem da je prvi član Daytonskog ustava, kojim Bosna i Hercegovina ne nestaje već nastavlja svoje pravno postojanje kao država, rezultat patriotske borbe i žrtava njenih građana i pomoći prijateljskih zemalja. Upravo zbog toga niko nema mandat da dovodi u pitanje značenje ovog člana i drugih temelja Daytonskog mirovnog sporazuma. Nadamo se da će Vijeće sigurnosti nastaviti privrženost Daytonskom mirovnom sporazumu i ostati čuvar mira i stabilnosti u Bosni i Hercegovini."