BiH
1

Komšić i Izetbegović o 2. maju: Nećete naći puno boraca koji su se borili za ovakvu BiH

Piše: M. B.
Foto: Feđa Krvavac/Klix.ba (Foto: F. K./Klix.ba)
(Foto: Feđa Krvavac/Klix.ba)
Članovi Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović i Željko Komšić, delegacije Vlade KS, Grada Sarajeva, Općine Stari grad i boračke organizacije položile su cvijeće na mezarju Kovači i odali počast žrtvama, te prvom predsjedniku Predsjedništva Republike BiH Aliji Izetbegoviću, u znak sjećanja na 2. maj 1992. godine.

Na današnji dan, 2. maja 1992. godine pripadnici bivše JNA i paravojnih formacija bosanskih Srba pokušali su presjeći grad Sarajevo, zauzeti sve ključne lokacije i osvojiti Predsjedništvo BiH.

No, pripadnici Teritorijalne obrane i Patriotske lige osujetili su ovaj pokušaj neprijatelja, te spasili Sarajevo, a samim tim i BiH. Mnogi su dali svoje živote braneći ovu zemlju. Na ovaj dan Sarajevo se sjeća njih i odaje im počast.

Članovi Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović i Željko Komšić, delegacije Vlade KS, Grada Sarajeva, Općine Stari grad i boračke organizacije položile su cvijeće na mezarju Kovači i odali počast žrtvama, te prvom predsjedniku Predsjedništva Republike BiH Aliji Izetbegoviću.

"O značaju 2. maja za odbranu Sarajeva, a samim tim i BiH mislim da je izlišno govoriti. Svi oni koji su to proživjeli, ali koji nisu a imaju hladnu glavu, znaju šta se dešavalo tog dana. Cijeli taj haos koji je nastao u Sarajevu pokušajem, prije svega, jedinica JNA da presjeku grad i zauzmu ključne pozicije u gradu, a nemojte zaboraviti da je istovremeno predsjedavajući Predsjedništva tada bio zarobljen od strane tih istih jedinica, izvojevati u tom trenutku takvu vrstu bitke svakako je bilo veliko s obzirom na materijalno-tehnička sredstva s kojim su tadašnje jedinice Teritorijalne odbrane raspolagale i organizaciju ipak je to bila velika stvar i velika bitka. Tog trenutka počinje onaj ratni pakao za Sarajevo i Sarajlije koji se završava potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma", rekao je član Predsjedništva BiH Željko Komšić.

Prisjećajući se tog dana Komšić ističe kako je tog 2. maja u gradu bilo haotično stanje. Nije se znalo ko niti kako napada, te da su svi bili napeti.

"Ja nisam bio tu da vam mogu reći iz prve ruke, bio sam u Hrasnom ,ali cijeli dan je bio zapravo hatoičan i nije se znalo šta se dešavalo do zadnjeg trenutka. Oni koji su već ušli u TO, među kojima sam bio i ja, s ono malo oružja očekivali smo s drugih strana neku vrstu napada jer su blizu bili Grbavica i Vraca", prisjetio se Komšić.

Ovaj dan 1992. godine bio je težak i za člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića jer je njegov otac, tadašnji predsjednik, bio zarobljen na neprijateljskoj teritoriji. Izetbegović taj dan pamti kao sudbonosnu bitku u kojoj su bh. patriote srčano borile za odbranu svoje države.

"Da je tada pala zgrada Predsjedništva i da je predsjednik ostao u zarobljeništvu vjerovatno bi historija krenula drugim tokom. To je bila jedna sudbonosna bitka koja je slomila zube onima koji su napali grad i to ih je jako obeshrabrilo. To je jako utjecalo na moral napadača i na moral branioca", rekao je Izetbegović.

Članovi Predsjedništva BiH osvrnuli su se i na težak položaj boračke kategorije koji su odbranili ovu zemlju te iznijeli mišljenje da li su borili za ovakvu BiH.

"Ja ne vjerujem da ćete naći puno njih koji će reći da jeste. Očekivalo se malo više pravde, pogotovo prema tim ljudima koji su uzeli puške i branili ovu zemlju. Očekivalo se da država bude pravičnija, bolje organizovana, da nema ovoliko nepravde, korupcije, kriminala, lopovluka. Danas jednostavno kod ljudi teško možete vidjeti osmijeh na licu zbog cijele situaciju u BiH", kazao je Komšić.

"Oni su se borili za svoju zemlju, dostojanstvo i ponos, da odbrane bazne vrijednosti. Da li su u to vrijeme mislili kako će to biti za nekih 10-20 godina ne bih rekao. Bili su napadnuti, hrabro su se borili i iznenadili su neprijatelje i one koji su planirali to u sedmicama ili mjesecima. Srcem je odbranjena BiH i organizacijom", istakao je Izetbegović.

Oba člana Predsjedništva izjavila su kako će pokušaji izjednačavanja žrtve i agresora ostati samo pokušaji, jer su brojke neumoljive