{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Kolumna: Mama i tajo u zemlji čuda

S
5.4.2008. u 14:33
0
0
Kolumna: Mama i tajo u zemlji čuda
0
Kolumna: Mama i tajo u zemlji čuda
Pročitajte kolumnu našeg novog kolumniste Asima Bešlije "Mama i tajo u zemlji čuda".
Piše: Asim Bešlija

'Mama, mamaaaa, ispričaj mi bajkicu!', molila je djevojčica svoju majku koja ju je gladila po glavi.
'Molim te, mama', navaljivala je djevojčica praveći molećivi izraz lica.
'Dobro, koju ćeš, mila?', upitala je sjetno majka svoju kćerkicu.
'Onu mooooju!!! – uzviknula je veselo djevojičica.

Majka se nasmijala i pogledala prema prozoru kroz koji je dopirala noć. Osjećala se sigurno dok je napolju padala kiša i punila rupe na cesti, i dok su protuprovalna vrata na njihovom domu bila zaključana svim bravama, i dok je u tom domu bilo topline iako se nije znalo kad će Rusi zavrnuti plin. Udahnula je i čeznutljivo započela pričati bajkicu...

'U jednom dalekom gradu živjeli su tajo i mama. Oni su puno voljeli svoj grad. Voljeli su i sami sebe. Voljeli su i veliku i lijepu kuću u kojoj su živjeli a koja je bila okružena sa puno zelenila, zastava, stranih ambasada i, ponekad, kordonima policije. Tajo i mama zapravo su bili najpoznatiji u gradu. Tajo zbog svojih ideja a mama zato što je uvijek bila lijepo obučena. Ljudi su ih zbog toga cijenili. Ne svi ali barem nekoliko. Tajo i mama bili su često na televiziji pa su zbog toga bili najpoznatiji. Taju su ljudi slušali, zbog njegovih ideja, a mamu gledali zbog njene ljepote, frizure i kompletića.

Tajo i mama godinama su živjeli sretno jer je njihova stranka na demokratskim izborima dobila najviše glasova, pa su imali priliku kao nikada do tada da se vozaju u finim kolima sa crnim staklima, da jedu najbolja jela, ne rastežu platu od prvog do prvog i da svojoj djeci obezbjede sve što bi ona poželjela, a pri tom ne urade ništa zbog čega bi ih ljudi voljeli još više. Prolazile su godine, mijenjala se godišnja doba, a mama i tajo i dalje su udobno živjeli u svojoj lijepoj kući, ušuškani toplinom i sigurnošću, sa bezbrižnim pogledima na budućnost njihovog grada.

Sve je to tako bilo lijepo do jednog dana kada se rulja pobunila jer je jedno dijete nastradalo u tramvaju a nije bi čak ni njihove vjere, nacije i političkog opredjeljenja, pa im nije bilo jasno šta ta rulja hoće od njih? Rulja je tog dana došla pred njihovu kuću i po tek napravljenoj fasadi počela bacati pokvarena jaja, jer svježih nisu imali, prazne boce, jer punih nisu imali, i kamenje, jer ništa efikasnije nisu imali. Rulja je tražila da tajo i mama više ne budu prvi u gradu jer nisu ništa uradili da se zaštite djeca od navodnog nasilja. Tajo i mama su onda razmislili i zaključili da su djeca zaštićena. Barem njihova. Tajo je rekao da je njegovog sinčića strah od rulje i što se kvari fasada njihove kuće, te da se boji za njegovu budućnost. Mama nije ništa govorila. Rulja je i dalje zviždala, bacala predmete na kuću i onda se razišla. Mama i tajo pitali su se što su oni krivi i šta rulja hoće? A, ta rulja opet je danima nastavila protestirati tražeći da mama i tajo više ne budu više prvi u gradu. Međutim, njih dvoje i dalje su mislili da nisu ništa krivi i da samo neko iz zavisti želi da pokvari njihovu idilu, njihov život i lijepi grad u kojem su živjeli. Situacija je je postala toliko loša da su se mama i tajo morali prerušavati dok su hodali ulicom. Tajo bi na svoju ćelavu glavu stavio periku i obukao još skuplje odijelo, a mama bi promijenila frizuru, i to u drugom frizerskom salonu, i na oči stavila velike crne naočale te obukla drugi kompletić. Tako su neprimjetni hodali ulicama. Rulja je i dalje danima tražila isto tako da su mama i tajo morali otići na televiziju kako bi rekli da je sve u redu i da problema nema. Tajo je rekao da nema nikakvog razloga da dâ ostavku a mama da ona, i kad bi htjela, ne može jer joj zakon to ne dozvoljava. I time su završili priču, dok je rulja i dalje protestirala, i nastavili živjeti lijepom životom....'

Majka je zastala da vidi da li je kćerkica zaspala dok je kćerkica širom otvorenih očiju očekivala nastavak priče.
'I, šta se desilo na kraju?', pitala je djevojčica majku.
'Ništa', odgovorila je majka.

Pišite autoru: [email protected]

Komentari (0)
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: